Dok u mislima cijela Hrvatska, pa tako i Dubrovnik, nose Zagreb i nevjerojatnu katastrofu koja ga je nedavno zadesila – potres u kojem je stradao velik dio centra, vrijedi podsjetiti i na 6. travnja daleke 1667. godine, kada se na Veliku srijedu ujutro oko 8 ura dogodila najveća prirodna katastrofa u dubrovačkoj povijesti, Velika
trešnja.
Potres je porušio gotovo cijeli grad i pokopao oko 3 tisuće ljudi, a nastali požar progutao je neprocjenjivo materijalno i kulturno blago što je nastajalo tijekom više stoljeća. Vještim i upornim diplomatskim akcijama Dubrovnik se uspio održati na nogama i ponovno uzdići iz pepela.
Kako ističe Sebastijan Vukosavić u svom bogatom ‘Gradoplovu’, u Dubrovačkoj Biskupiji upravo danas se obilježava Spomen na Veliki potres, koji se kao blagdan obilježavao u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. Procesija u spomen na Veliku Trešnju održavala se još više od stoljeća nakon propasti Republike i ugasio ju je, izgleda, tek drugi svjetski rat. Naime, prema zapisima Nade Skatolini, u
knjizi Pripovijesti o Gradu, zavjetna procesija na 6. travnja održavala se i u njenoj mladosti, tj. između dva rata.