Turistički vodič i autor dviju knjiga, zbirke pripovijetki “Tu sam!” i romana “Treći ključ”, Vedran Mezei održao je 5. studenoga 2024. u Narodnoj knjižnici Grad predavanje pod naslovom „Pričaj mi… priče iz života staroga Dubrovnika“. Predavanje je bilo u sklopu manifestacije Mjeseca hrvatske knjige koji je ove godine pod sloganom „Pričaj mi…“ posvećen pripovijedanju i usmenom stvaralaštvu.
Publiku je u ime Dubrovačkih knjižnica pozdravila voditeljica programskih aktivnosti i knjižničarka Marjana Leventić.
Mezei već godinama, upravo kroz formu pripovijedanja, domaćim i stranim turistima približava povijest Dubrovnika i okolice. Vodeći se riječima akademika Luka Paljetka koji je rekao „da sam ja turistički vodič, svaku turu započinjao bih riječima dobrodošli u Grad koji je nekada bio Država“, Mezei je podsjetio kako je Dubrovačka Republika jedna od prvih u svijetu koja je ukinula trgovinu robljem (1416.), u kojem se nalazi jedna od prvih ljekarni koja još radi u Franjevačkom samostanu Male braće (1317.), da je to prva država u svijetu koja je uvela karantenu za vrijeme velikih epidemija (1377.).
Mezei je spomenuo Miha Pracata s Lopuda rođenog u 16. stoljeću koji je uvijek htio biti pomorac. Za vrijeme putovanja doživio je dva događaja koja će poslije imati veliki utjecaj na njegov život. Dok je plovio saznao je da je veliki dio stanovnika otoka Lopuda bio zatočen od strane Papinske flote. Dvije godine nakon toga i on je uhićen u blizini Cavtata i odveden u Veneciju, ali uspio se osloboditi i vratio se na Lopud. Razmišljao je da napusti pomorstvo, ali prema legendi, dok je gledao guštericu kako se pokušala dva puta popeti preko zida, i uspjela je treći put, to mu je očito bio znak da treba pokušati još jedanput i taj treći put je pošao prema bogatstvu. To je zlatno doba Dubrovačko Republike, pet puta je Pracat prepravljao oporuku i vidljivo je da je imao 15 kuća, ogromne posjede, veliki dio dao je svim svojim slugama…
Uslijedile su priče o dvije žene i dvije različite sudbine. Luciji Trtoman i Cvijeti Zuzorić. Trtoman je živjela u 18. stoljeću, njeno ime ostalo je zapisano u spisima Kaznenoga suda u Dubrovniku, bila je mlada sluškinja kada je 6. svibnja 1726. pobjegla od svog pohotnog gospodara Džore Bosdarija prema Župi dubrovačkoj. Bosdari je uputio dva vojnika da je sustignu. Jedan od njih Nikola Mazavac ju je uspio sustići kraj Čibače, ona ga je preklinjala da je pusti, kad su došli ispod crkvice svete Orsule iz 11. st. priča glasi da je djevojka zastala, skinula konavoski koret, stavila ga na glavu i bacila se niz liticu.
Mezei je zaključio kako „možemo samo pretpostavljati da je tu bilo jako puno sudbina koje su završile na isti način“.
– Cvijeta Zuzorić rođena je u Gradu, s pet godina odlazi u Anconu sa svojim roditeljima. Njihovu kuću su često posjećivali intelektualci, to je renesansno doba. Imala je široku naobrazbu, bila je pjesnikinja, ali nemamo niti jedan njen stih sačuvan. S 25 godina udaje se za firentinskog vlastelina koji postaje diplomat u Republici i Cvijeta ponovno dolazi u svoj rodni grad. Gotovo su svi o njoj govorili da je „izuzetno lijepa“ i „izuzetno inteligentna“. Nema potvrde da je ijedan portret o njoj postojao, ali bilo bi jako zanimljivo vidjeti taj ideal renesansne ljepote. Znamo da su to doba uzori umjetnicima bili grčki i rimski filozofi, pa je Platonova ideja bila kako „ljepota tijela odražava ljepotu duše – rekao je Mezei.
Od ove godine Vedran Mezei, u suradnji s Turističkim zajednicama općina Župa dubrovačka i Konavle, vodi dva različita “storytelling eventa” na kojima turiste upoznaje s povijesnim zanimljivostima ovih krajeva.
Foto: Vedran Levi