Kada je davne 1987. godine na Vojnoviću otvorio specijaliziranu trgovinu organske hrane Bio shop, mnogi nisu ni znali što znači organska prehrana. Umjesto interesa često su dolazili podsmijesi, a ideja o hrani bez kemijskih tretmana tada je mnogima zvučala gotovo utopijski. Ipak, Vedran Kraljević nije odustao. Danas, gotovo četiri desetljeća kasnije, iza njega je 39 godina rada na promociji organske proizvodnje, a njegova vizija prerasla je u jednu od najprepoznatljivijih manifestacija ovog tipa u Hrvatskoj – Mediteranski sajam zdrave prehrane, ljekovitog bilja i zelenog poduzetništva, koji se u Dubrovniku održava već 24 godine.
Kraljević je završio Ekonomski fakultet i poslijediplomski studij, a osim poduzetništva i Mediteranskog sajma poznat je i po skladanju pjesama tzv. bio country žanra. No najveći trag ostavio je upravo u promicanju održive proizvodnje hrane i povezivanju domaćih proizvođača. U susret 24. Mediteranskom sajmu razgovarali smo s Vedranom Kraljevićem o počecima organske prehrane u Dubrovniku, razvoju OPG-ova, stanju domaće proizvodnje hrane te izazovima s kojima se danas susreću proizvođači i ugostitelji.
Davne 1987. otvorili ste Bio shop, jednu od prvih specijaliziranih trgovina organske hrane. Kako su tada ljudi reagirali na takvu ideju?
Ljudi tada nisu prepoznavali što je organska hrana i koliko je važna za zdravlje. Često sam nailazio na podsmijehe i šale. To je pomalo bila borba s vjetrenjačama, iako je to bila specijalizirana trgovina kakva tada nije postojala ni u Europi. S vremenom se svijest počela mijenjati i interes je rastao, ali trebalo je puno strpljenja i rada.
S vremenom ste pokrenuli i Mediteranski sajam. Što vas je potaknulo da to učinite i kako ste zamišljali njegov početak?
Godine 2002. pokrenuli smo Mediteranski sajam. Nije to bilo ni približno onako kako ga danas poznajemo. Počeli smo vrlo skromno, ali imao sam viziju. Znao sam da organska proizvodnja neće biti samo trenutni trend nego dugoročni smjer razvoja. Također sam znao da će trebati puno vremena i edukacije građana.
Tko su bili pioniri organske proizvodnje u Hrvatskoj i kako ste surađivali s njima?
Bilo nas je nekoliko koji smo pokrenuli cijelu priču. Zlatko Pejić, osnivač lanca Bio&Bio, Zlata Nanić koja se među prvima počela baviti organskim voćem i povrćem, biodinamičarka Bernarda Orehovec i ja. Svi smo na svoj način doprinijeli razvoju organske proizvodnje u Hrvatskoj.
OPG-ovi su danas vrlo važan dio domaće proizvodnje. Kako ste uvidjeli potrebu za njihovim razvojem i što je bio ključni izazov u tome?
Početkom 2000-tih seoska domaćinstva bila su preopterećena birokracijom i administracijom. Vidio sam da to treba pojednostaviti. Od 2007. godine intenzivno sam radio na tome s Marijanom Petir. Tada OPG-ovi praktički nisu postojali, a danas ih u Hrvatskoj ima više od sto tisuća. To je veliki pomak.
Mediteranski sajam je godinama rastao i postao prepoznatljiv. Koje ste razdoblje smatrali vrhuncem i zbog čega?
Godina 2011. bila je rekordna – tada smo imali više od 300 izlagača. Partneri su nam bili Talijani iz pokrajine Lecce, a veliku stručnu dimenziju dao je i Veljko Barbieri koji je govorio o mediteranskoj prehrani u vrijeme Marina Držića. To je bilo iznimno snažno izdanje sajma.
Kako se sajam oporavio nakon pandemije i što je bio najveći izazov u tom periodu?
Tek ove godine možemo reći da smo se brojčano vratili na razinu prije korone. Trebalo je gotovo šest godina. U međuvremenu su se pojavili i brojni slični sajmovi diljem Hrvatske, ali mi smo bili prva ‘gruda snijega’ koja je pokrenula priču o organskoj hrani i održivosti.
Kriteriji za odabir izlagača su vrlo strogi. Možete li objasniti zašto su ti kriteriji važni i kako prepoznati pravi proizvod?
Izlagači prolaze strogu provjeru. Proizvodi industrijskog tipa ne dolaze u obzir, kao ni oni koji nastaju iz uvoznih sjemena. Prihvaćamo izvorna, tradicijska sjemena i potpuno čiste organske proizvode. Da bi se prepoznao pravi proizvod, potrebno je iskustvo, a mi ga itekako imamo.
Koliko je današnja domaća organska proizvodnja konkurentna u usporedbi s uvozom i kakva je uloga države u tome?
Sve više imamo organskih proizvoda, ali u trgovinama često nalazimo uvozne proizvode koji su cjenovno pristupačniji. Države koje su ranije ušle u Europsku uniju ranije su prepoznale važnost organske proizvodnje i imaju snažnije državne poticaje. Mislim da ćemo za desetak godina uspjeti dostići konkurentniju poziciju.
Koji su danas najveći problemi domaćih proizvođača, posebno kada govorimo o mesu i povrću?
Jedan od ključnih problema je navodnjavanje. Hrvatska je među državama bogatijima vodom u Europi, ali sustav navodnjavanja još uvijek nije dovoljno razvijen, što ozbiljno ograničava poljoprivrednu proizvodnju.
Drugi veliki problem je konkurencija iz uvoza. Domaći proizvođači, primjerice oni koji se bave uzgojem junadi, imaju znatno veće troškove proizvodnje nego proizvođači u nekim drugim europskim državama. U pojedinim zemljama u stočarstvu se koristi genetski modificirana stočna hrana, što znatno smanjuje troškove proizvodnje i omogućuje niže cijene mesa na tržištu. Zbog toga je uvozno meso često jeftinije, dok domaći proizvođači, koji rade u drugačijim uvjetima i s većim troškovima, teško mogu cjenovno konkurirati takvom proizvodu.
Dio dubrovačkih ugostitelja razmatra odlazak u Italiju po namirnice jer tvrde da su tamo cijene niže i opskrba stabilnija. Što to govori o stanju tržišta hrane i logistike u Hrvatskoj, osobito u turističkim destinacijama poput Dubrovnika?
Situacija u ugostiteljstvu danas je prilično složena. Dio problema je u samom poduzetničkom pristupu. U poslovanju vrijedi pravilo da ‘brza riba jede sporu’, a ne nužno velika malu. To znači da poduzetnik mora brzo reagirati na promjene na tržištu, planirati unaprijed i imati jasnu viziju poslovanja. Često se događa da su očekivanja velika, a priprema i istraživanje tržišta nedovoljni.
S druge strane, postoji i širi problem sustava. Veliki trgovački lanci već godinama velik dio robe uvoze, primjerice iz Italije, jer je logistika dobro organizirana i cijene su konkurentnije. To pokazuje da domaća proizvodnja i distribucija hrane još uvijek nisu dovoljno snažne da stabilno opskrbljuju tržište, osobito u turističkim destinacijama poput Dubrovnika gdje je potražnja iznimno velika.
Poduzetnici imaju svoju logiku, traže način kako poslovati profitabilno i smanjiti troškove. Država pak ima svoju logiku kroz porezni sustav i proračun. Problem nastaje kada se ne stvori dovoljno snažna potpora onima koji stvaraju novu vrijednost, odnosno malim poduzetnicima i proizvođačima koji bi trebali biti temelj domaće opskrbe hranom.
I za kraj, što nas očekuje na ovogodišnjem Mediteranskom sajmu i što biste poručili posjetiteljima?
Ove godine proširujemo kapacitete i uvodimo jednu novu kategoriju – prirodnu i djelomično organsku odjeću od stopostotnog pamuka. Na sajmu će se predstaviti proizvođači iz svih hrvatskih županija, a posjetitelji će moći pronaći sireve, suhomesnate proizvode, organske napitke, čajeve, med, travarice i brojne druge proizvode.
Svi OPG-ovi koji sudjeluju na sajmu rade tijekom cijele godine. Ljudi ih upoznaju na sajmu, a kasnije kupuju izravno od njih. To je taj direktan lanac između proizvođača i potrošača na koji smo izuzetno ponosni.
Pozivam sve, i sugrađane i goste, da nam dođu na 24. Mediteranski sajam zdrave prehrane, ljekovitog bilja i zelenog poduzetništva, od 10. do 14. ožujka u hotelu Rixos Premium Dubrovnik. Sajam je prilika da osobno vidite tko stoji iza proizvoda koje jedete, probate pravu domaću kvalitetu i razgovarate s ljudima koji svaki dan ulažu trud u proizvodnju zdrave hrane. Ulaz je slobodan, a siguran sam da će svatko pronaći nešto za sebe.
