‘Stradun kakav je nekad bio – butegijeri, fakini od dogane i još poneko’ prvo je iz ciklusa predavanja ‘Sentimentalno putovanje sjećanjem na Grad’ voditelja putovanja Vedrana Benića koje se 15. travnja održalo u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad. Predavanje spada u ‘Priče iz Ragusine’, a okupljene je uvodno pozdravila voditeljica te Zbirke Matija Nenadić.
Dubrovački novinar i tragalac za zaboravljenim vremenom, slikom i riječju odlučio je zainteresiranoj publici pružiti podsjetnik na prošle ljude, stvari i događaje od kojih danas neki žive na rubu sjećanja ili su posve utonuli u zaborav.
U 19. stoljeću bio je to živi prenapučeni grad, centar je bio na Stradunu, Gruž se vodio kao selo, Lapad su bile nepregledne livade. Dogodile su se drastične promjene koje su dovele novu sudbinu Dubrovačkoj Republici i to se odrazilo na Stradun i na izgled Grada. Godine 1806. zauzet je od strane Francuza, Republika je ukinuta 1808., uslijedila je francuska vlast, oni su mnoge crkve pretvorili u skladišta, dio Dominikanskog samostana pretvoren je u konjušnicu, otud one rupe u atriju gdje su konji pili vodu. Oko Dubrovnika su se isprepletale sve europske velike sile. Dubrovčani su pokušali dignuti ustanak da bi vratili Republiku, to je bilo preodređeno za propast. U vrijeme Napoleona, Dubrovnik je bio vojna baza. Za vrijeme austrougarskog cara Franja (1818.) bio je inspekcijski posjet vojnih objekata, put iza Grada izgradio se u vojne svrhe, a sav materijal bacao se u more (1896. – 1900.). Mnoge devastacije Dubrovnika bile su rezultat vojničkog razmišljanja. Zatim je 1908. probijena Buža da bi grad imao izlaznu vezu s novim putem koji je probijen. Jednu od najvećih devastacija pretrpjela je Onofrijeva fontana u 19. stoljeću koja je dugo bila zagrađena visokim zidom iza kojeg je bio austrijski topnički arsenal, zid je srušen tek 1904. godine.
Foto: Vedran Levi