Teško je i stručnjacima, a kamoli laicima, popratiti brojne i sve brže zakonske promjene. Međutim nesporno je dobro da se naše zakonodavstvo usklađuje s međunarodnim, primarno europskim, demokratskim standardima i praksom. I to na svim područjima. Naravno, bitno je i da te promjene ne ostanu mrtvo slovo na papiru, već da se implementiraju i to što prije, efikasnije i ispravno u praksu. Stoga je, uz usklađivanje zakonodavstva nužno voditi računa o efikasnom nadzoru provedbe, što se reče, na terenu.
Ovih dana su tako predstavljena Vladi i javnosti tri nova zakonska prijedloga: Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o stečaju potrošača te Nacrt prijedloga zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje.
Širenje odgovornosti za neispravne proizvode
Zakon o obveznim odnosima zapravo se ovim izmjenama usklađuje s dvije europske direktive. Direktivom o odgovornosti za neispravne proizvode uređena je odgovornost gospodarskih subjekata za štetu koju su uzrokovali neispravni proizvodi, a rok za njezino transponiranje u naš Zakon o obveznim odnosima je do 9. prosinca ove godine. Proširit će se tako materijalni opseg odgovornosti za neispravne proizvode, uključivanjem softvera kao što su sustavi ili aplikacije umjetne inteligencije. Ujedno, u skladu s navedenom Direktivom, propisat će se i kriteriji na temelju kojih se utvrđuje je li proizvod neispravan.
Zastarni rokovi
Aktualni zastarni rokovi su: subjektivni od 3 i objektivni od 10 godina od stavljanja proizvoda na tržište. Za slučaj da ne znate razliku, pojasnit ću! Subjektivni zastarni rok počinje teći od trenutka kada je oštećenik saznao za štetu i počinitelja, dok objektivni rok teče od trenutka nastanka štete. Zastara nastupa istekom roka koji prvi istekne, a dužnik se na nju treba pozvati prigovorom u sudskom postupku. Za slučaj da se ne pozove sud nema obvezu voditi o njemu računa po službenoj dužnosti.
Izmjene će uvesti i novi zastarni rok i to od 25 godina. On će se primjenjivati za slučaj da oštećeni potrošač nije mogao pokrenuti postupak u roku od 10 godina zbog kasnijeg nastanka latentne tjelesne ozljede.
Direktivom o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe propisuje se produljenje roka odgovornosti za materijalni nedostatak, a rok za njezino transponiranje u naš Zakon o obveznim odnosima je do 31. srpnja ove godine. Ujedno, uvodi se odredba koja određuje da bankarska garancija može biti izdana i u elektroničkom obliku te punomoć u digitalnom obliku.
Stečaj potrošača prebacuje se na trgovačke sudove
S ciljem povećanja učinkovitosti nadležnost za vođenje predmeta stečajeva potrošača se s općinskih prebacuje na trgovačke sudove i to Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o stečaju potrošača. Ovom promjenom bi se trebali rasteretiti općinski sudovi koji su zatrpani ostalim predmetima. Očekivani je rezultat, što se reče, „dvije muhe jednim udarcem“. Naime, osim navedenog rasterećenja za očekivati je da će se stečajni postupci također ubrzati i adekvatnije rješavati.
Zaštita od zlonamjernih postupaka
Odredbe Direktive o zaštititi osoba koje su uključene u javno djelovanje kod neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupka unesene su u Nacrt prijedloga zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje. Time će se značajno proširiti područje primjene ovog Zakona, uz nacionalne, na prekogranične građanske i trgovačke predmete.
Osim toga, novim se zakonom uvode postupovna jamstva za zaštitu prava fizičkih i pravnih osoba koje su uključene u javno djelovanje i protiv kojih je pokrenut zlonamjeran sudski postupak. Predmetna postupovna jamstva uključuju osiguranje procijenjenih troškova postupka, rano odbijanje neosnovanog tužbenog zahtjeva, naknadu troškova postupka, novčane kazne te druge sankcije.
Sve skupa zvuči dobro, svakako korak naprijed. Ostaje za vidjeti hoće li jednako dobro zaživjeti u praksi.
