Povodom Međunarodnog dana krajobraza prisjetimo se koliki je značaj i utjecaj krajobraz imao na naš Grad. Prisjetimo se da je Dubrovnik bio okružen gustom zelenom šumom, a samo ime Dubrovnik je nastalo baš od dubrave, te dubove šume. Dubrovčani su oduvijek poštovali svoj Grad, pomno promišljali njegov razvoj , te su u planiranju Grada pazili da bude u skladu s prirodom. U skladu s tim duhom su graditelji iskazivali ljubav prema Gradu, ali istu tu ljubav su ispjevali i brojni dubrovački pisci kroz razne sonete o dubravi, dubu te time ostavili trag u bezvremenskim stihovima.
Krajobraz, osnova onoga što nastojimo činiti je kreiranje prostora. Koji je održiv u svakom smislu, ali i blizak ljudima koji će živjeti , raditi i odmarati se u tom prostoru.Prije svega moramo razumjeti prošlost prostora, razumjeti što se sada događa i razumjeti što ćemo učiniti za budućnost. Sve to opet mora biti po mjeri čovjeka. Dakle, da plan je važan, kao i kvakvalitetan dizajn, kvalitetan materijal, no zapravo radi se o tome kako se pejzaž koristio unutar tih konstrukcija da bi se iz njega izvuklo najbolje. To je dakle stvarni održivi okoliš gdje su ljudi, okoliš i građevine u uzajamnom međudjelovanju. Duboko promišljanje krajobraza važno je za budućnost i za cijeli planet.
To može zvučati vrlo grandiozno, može zvučati jako idealistično, no moramo shvatiti da imamo samo jedan planet a ono što trenutno činimo je stalno uništavanje i stvaranje prostora koji su neizbježno neodrživi.
Loši primjeri krajobrazne arhitekture su oni gdje je fokus stavljen samo na dizajn, bez obzira na to je li koristan ili beskoristan. Imamo mnoštvo primjera na pameti, no ne želim nikoga sramotiti.
Iako se to događalo često u prošlosti. Tako da imamo situaciju gdje je zaista pejzaž uništen dugoročno, jer prije svega već od starta nisu bili u skladu s ljudskim potrebama nit u skladu s prirodom, kulturnom baštinom kao graditeljskim nasljedstvom.
Dakle dizajn mora biti najkvalitetniji, no može biti okarakteriziran tako ako je implementiran,
Znači dobar za ljude i okoliš. Nije to znanstvena fantastika i jedina stvar koja je znanstvena fantastika je, začudo, baš znanstvena fantastika.
Ne želim biti sudac ni porota, ali mogu pričati o razumijevanju mjesta i prostora. Na primjer kad oodemo prošetat našim Gradom, Stradunom, možemo uživati u cijelom ugođaju koji je zaista predivan. Nizovi starih građevina koje mame, vidljivo uživanje ljudi koji šetaju, razgledaju, razgovaraju, ispijaju piće vani na ulicama, večeraju, druže se… Zaista imamo divno mjesto za boravak, krasan tradicionalni prostor u našem Gradu koji definitivno treba posjetiti ali i pazit ga! Zato, probudimo se!
Citat H. Hesse
„Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala je šuma i gorje, sve je lijepo, sve je zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi.“
Mario Obuljen
