Sv. Luka vjerojatno potječe iz Antiohije, a prema predaji radio je kao liječnik u grčkoj Boeciji, sve do trenutka kad je upoznao sv. Pavla i s njim krenuo ‘liječiti duše’.
Budući da on vrijedi za zaštitnika liječnika, njegov reljef i reljef sv. Marije Magdalene, kao jedne od zaštitnica ljekarnika, pa i čitavu umjetničku kompoziciju koju tvore reljefi na propovjedaonici crkve Male braće, treba povezati s ljekarničkim poslom dubrovačkih franjevaca. Ovo dvoje svetaca, kao zaštitnici medicinske struke, mogli su se naći na propovjedaonici crkve sv. Tome na Pilama poslije nego je odvojena liječnička od ljekarničke struke.
Ljekarništvo kao samostalna struka nastaje između 1231. i 1243., nakon što je Friedrich II. (1194. – 1250.), kao Rimsko-njemački car izdao zbirku zakona koji dijele te struke. A nastanak samostana sv. Tome na Pilama franjevački kroničar Vital Andrijašević i većina povjesničara vezuju za godinu 1250., iako se na jednom pisanom dokumentu još 1235. prvi put spominje franjevac u Dubrovniku. Marija Magdalena i po drugom ključu, mogla se naći na propovjedaonici franjevačke crkve sv. Tome. Vrijeme je to kada prosjački redovi franjevci i dominikanci oživljuju kult te svete žene, koja još od 2. stoljeća nosi naziv ‘apostolorum apostola’ (apostolica apostola). Franjevci, na primjer, u Kamporu na otoku Rabu još i danas uskrsni ponedjeljak slave kao ‘Mandaljenino’.
Na sadašnju propovjedaonicu reljefi su smješteni tek nakon potresa 1667. Ona je tada ovdje iskonstruirana uz pomoć reljefa, napravljenih nekoliko stotina godina ranije, i novih dijelova napravljenih upravo za ovo mjesto. Iako sveci prikazani na reljefima ne predstavljaju neki ‘klasični postav’ propovjedaonice, bez sumnje su izvorno pripadali propovjedaonici i nose snažnu teološku i liturgijsku poruku. Apostoli sv. Petar i sv. Pavao, kao prvaci apostolski i sveti pisci, često na propovjedaonicama imaju svoje mjesto. Na propovjedaonicama su ipak najčešće evanđelisti ili njihovi atributi (Matej, Marko, Ivan i Luka). Na ovoj propovjedaonici sv. Luka je na desnoj strani, a to je pozicija na kojoj se on nalazi uobičajeno na starim propovjedaonicama. Ovaj svetac sa sv. Petrom i sa sv. Pavlom ima veliku vezu. Pretpostavlja se da se on u Antiohiji susreo s njima, jer su oni tamo djelovali kao apostoli. Oni vrijede kao apostoli naroda, Petar kod Židova, a Pavao kod pogana. Od njih je Luka vjerojatno primio Evanđelje, pa se kao pratilac pridružio Pavlu na njegovom drugom misijskom putovanju i ostao s njim sve dok ovaj nije umro. Lukina povezanost s dvojicom velikih širitelja Isusova evanđelja, kojima uz bok može stajati i on sa svojim svetopisamskim spisima, dodatni je argument da je ovdje riječ o njegovu liku, koji zbog odlomljenog atributa, vjerojatno gušćeg pera, kojeg je držao u desnoj ruci, nije prepoznat. Ovdje ih svu trojicu povezuje simbol knjige, odnosno njihovo svjedočenje i propovijedanje Božje Riječi, te pretpostavka da je Luka od njih primio Riječ.
Drveni ornamenti na zidu kojeg zahvaća propovjedaonica iz doba su njene rekonstrukcije. A što se tiče sadržaja u ornamentu u obliku okvira iznad vrata propovjedaonice može se samo nagađati. U njemu se možda nalazio franjevački grb, što bi se tematski slagalo s ‘rukom propovjednika’ u franjevačkom habitu naslonjenoj na ogradu s križem. Takav je slučaj na primjer na drvenoj propovjedaonici u franjevačkoj crkvi na otočiću Košljunu na otoku Krku.
Mogao bi se tu zamisliti i natpis, ali koji bi zbog vrlo ograničenog prostora morao biti sveden na dvije – tri riječi. Tematika je naravno određena, pa te riječi treba tražiti u evanđeoskim tekstovima. Ako ih tražimo u spomenutom zdravstvenom kontekstu, i ako uzmemo u obzir moguću činjenicu da je onaj tko je rekonstruirao propovjedaonicu poslije potresa znao za zdravstveni kontekst reljefa, onda te riječi nalazimo upravo kod evanđelista Luke, čiji lik je na propovjedaonici. On u svom evanđelju piše: ‘Convocatis autem Duodecim, dedit illis virtutem et potesta tem super omnia daemonia, et ut languores curarent, et misit illos praedicare regnum Dei et sanare infirmos’. Lk 9,1-2 (Jednom pozva k sebi Dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim duhovima i da liječe bolesne. Zatim ih posla da navješćuju kraljevstvo Božje i da ozdravljaju bolesnike.) Prema tome, riječi koje bi bile u kontekstu poruke ove jedinstvene propovjedaonice, a koje su se nalazile u ornamentu, mogle su biti napisane minijaturnim slovima (u svojevrsnoj minijaturi prikazani su i sveci na reljefima) i jedna ispod druge na latinskom jeziku, i mogle su glasiti ‘predicate et sanate’ (propovijedajte i liječite).
Fra Stipe Nosić