U oskudnoj literaturi o reljefima propovjedaonice crkve Male braće nalaze se tvrdnje da su oni pripadali nekoj drugačijoj konstrukciji i da, navodno zbog prikazanih svetaca, izvorno nisu bili na propovjedaonici.
Ipak, takve tvrdnje nemaju realnu argumentaciju. Na ovoj propovjedaonici na središnjem reljefu prikazana je Gospa Kraljica s malim Isusom u naručju. Da on i tako malen čuva Svijet, pokazuje to simbolički kugla u njegovoj lijevoj ruci, i to u ime Trojstva, kako odaju tri podignuta prsta njegove desne ruke. Reljef lijevo od centralnog predstavlja sv. Pavla, a onaj do njega sv. Mariju Magdalenu. Desno od Gospe je sv. Petar, a do njega sv. Luka evanđelist. Reljefi su tu smješteni, nakon što je crkva obnovljena, dakle, od druge polovice 17. stoljeća.
Nedvojbeno, prikazi na njima upućuju na činjenicu da su bili napravljeni za crkvenu propovjedaonicu, i da se na njoj nisu našli slučajno, niti nekim improviziranim poretkom, nego po teološkoj i „zdravstvenoj“ logici. Uz Gospu Kraljicu, Kraljicu Crkve, na reljefima je riječ o svecima koji su apostoli i sveti pisci, i imaju veliku vezu s naviještanjem Božje Riječi, za što propovjedaonica služi. Ti sveci izabrani su kao motivi zbog svojih uloga u naviještanju evanđelja, ali i zbog zdravstvenog konteksta, Luka (pisac Evanđelja) kao zaštitnik liječnika, a Marija Magdalena kao zaštitnica ljekarnika. Također veza apostola Petra i Pavla s Lukom, koji je od njih primio kršćanstvo, potvrđuje tezu da su likovi koji se nalaze na propovjedaonici stavljeni tu namjerno, radi simbolike i poruke koju šalju.
Sva četiri sveca usko su povezana s Veselom vijesti koja se s ovog mjesta naviješta. Marija Magdalena bila je na izvoru vijesti o Isusovom Uskrsnuću. U tom smislu povezana je s Petrom prvakom apostolskim, koji je s njom išao na Isusov grob. Marija je prva vidjela Isusa nakon Uskrsnuća, i Uskrsli je nju poslao da javi apostolima vijest o Uskrsnuću. Ona je zbog toga već od 2. stoljeća u Crkvi nazivana „apostolicom apostola“. Gospa Kraljica s Isusom u krilu povezuje ove svece i upućuje na Crkvu, na Kraljevstvo Božje. A prikazi sv. Marije Magdalene i sv. Luke evanđelista, kao svojevrsnih predstavnika medicinske struke, igraju važnu ulogu u povezanosti s dubrovačkim franjevcima i njihovim stoljetnim ljekarničkim poslom.
Uz pretpostavku da su reljefi napravljeni sredinom 14. stoljeća, kako ocjenjuju stručnjaci, za njihovu egzistenciju i razlog nastanka postoje dvije mogućnosti: ili su napravljeni za dubrovačke franjevce, ili su bili napravljeni za neku drugu crkvu u nekom drugom mjestu? U oba slučaja morali su biti skinuti i ugrađeni u obnovljenu crkvu Male braće nekoliko godina prije 1684. Pod pretpostavkom da su izrađeni stoljećima prije nego su postavljeni na ovo mjesto, moramo isključiti mogućnost da su u to doba bili napravljeni i onda negdje samo tako uskladišteni. Nije prihvatljiva ni teorija da su bili izrađeni za propovjedaonicu crkve u nekom drugom mjestu i onda, nakon što su tu stoljećima stajali, demontirani, doneseni i ugrađeni u obnovljenu dubrovačku crkvu.
Protiv te teorije govori i činjenica da se lik sv. Marije Magdalene vrlo rijetko nalazi na propovjedaonicama (u Baden-Badenu u Njemačkoj prikazana je u bolničkoj crkvi /Spitalkirche/ na reljefu drvene propovjedaonice iz 16. stoljeća), te ukupni zdravstveni kontekst ove propovjedaonice gotovo isključuje takvu mogućnost. Da je to slučaj trebalo bi postojati mjesto u kojem je neka redovnička ili druga zajednica imala sličnu ljekarničku tradiciju kao dubrovački franjevci još od srednjeg vijeka. Da je tako, i da je crkva u kojoj se nalazila propovjedaonica bila srušena u nekoj katastrofi, reljefi zasigurno ne bi ostali tako sačuvani. Isto tako, nemoguće je zamisliti da bi iz neke crkve, u kojoj su dugo stajali tako vrijedni umjetnički reljefi s jedinstvenom liturgijskom i zdravstvenom porukom, u jednom trenutku bili demontirani i doneseni u Dubrovnik.
Prije ugradnje na sadašnje mjesto franjevci naravno nisu ni mogli imati motiv da ih donesu u ovaj grad, jer su već od 1348. imali propovjedaonicu u crkvi unutar zidina. Osim toga, da su franjevci tada i besplatno odnekud dobili reljefe, u knjigama izdataka trebala bi postojati neka zabilješka barem o izdacima za troškove prijevoza, kao što na primjer postoje zabilježeni izdaci za oltare i druge radove kod obnove crkve. Ostaje jedina moguća logična pretpostavka, da su reljefi napravljeni za franjevačku crkvu sv. Tome na Pilama, koja je po odluci Vijeća umoljenih 16. lipnja 1463. namjerno srušena, pa su oni bili demontirani i čuvani u samostanu. A da su se demontirani dijelovi namještaja iz pojedinih crkava čuvali, dokazuje do naših dana i glavni oltar dubrovačke katedrale, kao i neki drugi slični dijelovi dubrovačkih crkava. Jedan od reljefa ove propovjedaonice, onaj koji predstavlja sv. Luku evanđelista kao zaštitnika liječnika, prije nego je ugrađen na sadašnju poziciju, bio je korišten u franjevačkoj ljekarni, kako to dokazuje rupica iznad njegove aureole.
Fra Stipe Nosić