U 19. stoljeću počinje se u Crkvi na sv. Mariju Magdalenu gledati pozitivnije, onako kako je na nju gledala prva Crkva.
Za tu promjenu treba zahvaliti znanstvenicima koji su utvrdili da nema nikakva razloga tri žene, takozvane ‘tri Marije’ iz Evanđelja: ‘javnu grešnicu’, Mariju iz Betanije i Mariju Magdalenu, uzimati kao jednu. Uloga Marije Magdalene kao apostolice, kao one koja je prva prenijela vijest o Isusovom uskrsnuću, počinje se sve više cijeniti. Takvo shvaćanje uloge ove svete žene u Crkvi u novije vrijeme sve više prevladava. Njoj su posvećene mnoge crkve i župe. Prihvaćena je u narodu i mnoge žene nose njeno ime.
Papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu ‘Mulieris Dignitatem’ (Dostojanstvo žene) govori opširno o mjestu žene u Crkvi i pri tom se poziva na stari naslov koji pripada Mariji Magdaleni ‘apostolorum apostola’. Riječ je o ‘apostolskom pismu o dostojanstvu i pozivu žene prigodom marijanske godine’ koje je ovaj papa objavio 15. kolovoza 1988. Tu se u bilješci 38 poziva na djela teologa Raba Maura (oko 780. – 856.) i Tome Akvinskog (1225. – 1274.).
Papa Franjo nastavlja ovaj trend. Po njegovoj izričitoj želji Sveta kongregacija za bogoštovlje i sakramente izdala je 3. lipnja 2016. dekret da se slavljenje svete Marije Magdalene, 22. srpnja, u Općem rimskom kalendaru podiže na stupanj blagdana. Dekret br. 00974-LA.01. potpisao je prefekt kongregacije kardinal Robert Sarah. Taj dan do tada se u Crkvi slavio kao spomendan. Tako se u sudbini Marije Magdalene odražava i općenito sudbina žene u Crkvi.
Na njenom primjeru može se pratiti uloga žene koja je od početaka Crkve bila važna, kad je bila uz bok muškarcima, do zanemarivanja i smatranja njene uloge manje važnom. Marija Magdalena prva je od žena spomenuta i od Isusa ozdravljena (Lk 8,2). Općenito međutim nakon Pape Grgura Velikog pretpostavljano je u zapadnoj tradiciji da je riječ o grešnici koja je Isusu oprala noge (Lk 7,36-50) i da se radi o sestri Marte i Lazara (Lk 10,38-50; Iv 12,1-8), što nije moguće utvrditi.
Sigurno je da je Marija Magdalena bila uz križ Isusov (Mk 15,40-41), da je bila kod Isusova pokopa (Mk 15,47) i da je s drugim ženama na uskrsno jutro išla na grob Gospodinov (Mk 16,1-8). Njoj se prvoj Uskrsli ukazao i poslao je da vijest o Uskrsnuću javi učenicima (Mk 16,9; Iv 20,14-18). Danas žena, zahvaljujući drugačijim pogledima na njenu društvenu ulogu, ponovno dobiva važno mjesto u društvu, što se odrazilo i na shvaćanje Crkve. Tu je od pomoći opet ona žena koja je bila vrlo aktivna na početku Crkve, sveta Marija Magdalena, čiji stari naziv „apostolica“ s pravom ponovno dobiva na važnosti. Nalog kojeg je ona dobila od Isusa nakon Uskrsnuća uvijek je vrijedio, a danas se on opet u Crkvi posebno ističe. Svaka žena i svaki muškarac pozvani su da idu i jave drugima da je Isus za njih uskrsnuo.
Fra Stipe Nosić