O filmu kao umjetnosti piše prof. Pavo Jančić, nekadašnji član žirija prvog dubrovačkog filmskog festivala ‘Dubrovnik International Film Festival’, i predstavlja nam popis filmova koji su po njegovom sudu označili određena razdoblja razvoja ‘sedme umjetnosti’, ali i odgojili generacije filmofila, poglavito onu rođenu sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća kojoj i sam pripada.
Za 91. dodjelu nagrade Oscar, koja će se održati 24. veljače, predstavlja svoj izbor od 91. filmskog naslova kao malu posvetu ovoj uglednoj nagradi, u kojem je razumljivo najviše uradaka iz godina kad je medij filma formativno utjecao na njegov umjetnički svjetonazor.
Filmsku industriju tjednima već trese groznica nedjeljne večeri, onog posebnog dana u godini kad ‘Grad anđela’ postaje centar filmskog svijeta, ali i omiljeno svratište jet-seta, glamura i politike. Večer koja bi prvenstveno trebala biti posvećena filmu, s filmom u posljednje vrijeme ima malo veze. Češće je poligon za poziranje na red carpetu i pokazivanje najnovijih kreatorskih kolekcija, kvazi-aktivizam glumačkih elita, političku (ne)korektnost provučenu kroz patetične govore zahvale. Ali svejedno, svečanost je to koju svi mi koji volimo film ne propuštamo, bilo u izravnom, bilo u reprizi tv prijenosa. Volimo film zato jer je kao rijetko koja grana umjetnosti tako snažno utjecao na suvremeno društvo. Što zbog svoje vizualne atraktivnosti i dostupnosti najširoj publici, što zbog tehničke inovativnosti, a što zbog same izravnosti, dokumentarnosti i magičnosti pokretnih slika.
S druge strane, film je u svojoj kratkoj povijesti tako vješto korespondirao s najsuvremenijim umjetničkim tendencijama, da ga se s pravom može smatrati jednim od najrevolucionarnijih tehnoloških izuma novog doba. Kao konglomerat medijskih disciplina, film je vrlo složen fenomen koji je, prema mišljenju teoretičara filma, u samo stotinjak godina prešao put za koji su drugim umjetnostima trebala stoljeća. Razvoj filma obuhvaćao je mijene u njegovom estetskom, strukturalnom i fabularnom smislu. Bilo je tu prekrasnih razdoblja realizma i tzv. klasičnog stila s jasno naznačenim ciljem radnje, zapletom i junacima, impresivnih dadaističkih redateljskih izričaja s alternativnom zbiljom i ‘logikom sna’, neorelističkih faza s potisnutom pričom i simboličkim završecima. Modernizam nam je donio model unutrašnjeg filma, gdje naglasak nije na sadržaju već na filmskom jeziku.
Veselili smo se postmodernističkim strujanjima, oduševljavali novom avangardom, eksperimentalnim filmom, nezavisnom filmskom produkcijom. Svako razdoblje imalo je svoje koncepcije, konvencije i konotacije, ambijentalnost i ikonografiju. Imalo je samo sebi svojstven filmski rukopis. Bez obzira na razdoblja i stilove, ja sam nekako uvijek preferirao žanrovski raznolike filmove, snažnog redateljskog pečata, nekih novih, dotad malo ili nikako istraženih tema. Birao sam filmove otvorenih završetaka, jedinstvene fabule i stila. S posebnim gustom uživao sam u djelima koja su obrađivala suptilnost ljudske psihe, njenu ambivalentnost, višeznačnost ljudske egzistencije, simboličko dočaravanje nevidljivog. Privlačili su me naslovi koji su obilovali unutrašnjim monolozima likova, različitim pripovjednim perspektivama, filmovi posebnih stanja svijesti, intelektualnih propitivanja. Volio sam kako ona kanonska remek djela, tako i ona čiji je značaj bio važan samo za kontekst jednog filmskog žanra, određene umjetničke tendencije ili ponekad samo jednog filmskog desetljeća. Nije mi neugodno priznati da i danas na mene potpuno katarzično djeluju filmovi koji preispituju socijalne i moralne obveze pojedinca u suvremenom društvu, meditiraju o ljudskosti i snazi ljubavi.
Glavni junaci ovih naslova likovi su ‘’iznikli’’ iz predapokaliptičnog sumraka uma ‘novog čovjeka’, ne-heroji zarobljeni u vlastitoj nemoći i posebnostima, pojedinci odbačeni od okoline i sebe samih, izravni produkt otuđenog svijeta današnjice. Osnovne karakteristike igranih filmskih naslova predstavljenih na ovom mojem popisu su visoka umjetnička kvaliteta, tematska i dramaturška višeznačnost, nestereotipnost. Svjestan sam činjenice da sam propustio navesti mnoga iznimna filmska ostvarenja, neke klasike sedme umjetnosti, ali niti jednom top listom ne možeš obuhvatiti sve i biti krajnje objektivan. Pa se rukovodiš nekim osobnim umjetničkim preferencijama, omiljenom redateljskom poetikom, izgrađenim ukusom, osjećajem nakon odgledanog filma. U mom slučaju, pored nekoliko iznimnih ljubavnih, trilerskih, SF-ovskih i jednog monumentalnog vjerskog naslova, najčešće je riječ o dramama sa snažnim psihološkim i socijalnim nabojem, u kojima prevladava redateljska opsjednutost ljudskim slabostima, njihovo seciranje i potenciranje. Ovi filmovi otvaraju ona bitna egzistencijalna pitanja, pomiču granice ustaljenih umjetničkih praksi, referiraju se na recentna društvena zbivanja, polemiziraju s aktualnim sustavom vrijednosti. Sve su to redom naslovi koja dopiru do gledateljevih emocija, a upravo je emocija pretpostavka i svrha svake autentične umjetnosti.
NAJBOLJE OD NAJBOLJIH
Popis preporučenih filmova (abecednim redom)
1. Adaptacija (Spike Jonze, 2002.)
2. Amarcord (Federico Fellini, 1973.)
3. Annie Hall (Woody Allen, 1977.)
4. Babel (Alejandro González I’árritu, 2006.)
5. Bal čudovišta (Marc Forster, 2001.)
6. Bez očiglednog motiva (Sharon Maguire, 2008.)
7. Biti John Malkovich (Spike Jonze, 1999.)
8. Bit će krvi (Paul Thomas Anderson, 2007.)
9. Biutiful (Alejandro González I’árritu, 2010.)
10. Blackthorn (Mateo Gil, 2011.).
11. Butch Cassidy i Sundance Kid (George Roy Hill, 1969.)
12. Casablanca (Michael Curtiz, 1942.)
13. Čudovište (Patty Jenkins, 2003.)
14. Dan obuke (Antoine Fuqua, 2001.)
15. Divlji u srcu (David Lynch, 1990.)
16. Doručak kod Tiffanyja (Blake Edwards, 1961.)
17. Društvo mrtvih pjesnika (Peter Weir, 1989.)
18. Dvadeset i jedan gram (Alejandro González I’árritu, 2003.)
19. Dvanaest majmuna (Terry Gilliam, 1995.)
20. Fatalna nesreća (Paul Haggis, 2004.)
21. Gospodar Havaja (Guy Green, 1963.)
22. Granica (Wayne Kramer, 2009.)
23. Gummo (Harmony Korine, 1997.)
24. Hannah i njezine sestre (Woody Allen, 1986.)
25. Hrvač (Darren Aronofsky, 2008.)
26. Interstellar (Christopher Nolan, 2014.)
27. Iskupljenje u Shawshanku (Frank Darabont, 1994.)
28. Izgubljeni u prijevodu (Sofia Coppola, 2003.)
29. Ja sam legenda (Francis Lawrence, 2007.)
30. Jackie Brown (Quentin Tarantino, 1997.)
31. Klinci (Larry Clark, 1995.)
32. Klub boraca (David Fincher, 1999.)
33. K – PAX (Iain Softley, 2001.)
34. Kraj ljubavne priče (Neil Jordan, 1999.)
35. Kum (Francis Ford Coppola, 1972.)
36. Let iznad kukavičjeg gnijezda (Miloš Forman, 1975.)
37. Lomeći valove (Lars von Trier, 1996.)
38. Lovac na jelene (Michael Cimino, 1978.)
39. Ljeto kad je ubijao Sam (Spike Lee, 1999.)
40. Magnolija (Paul Thomas Anderson, 1999.)
41. Mačka na vrućem limenom krovu (Richard Brooks, 1958.)
42. Mala djeca (Todd Field, 2006.)
43. Mala Miss Amerike (Jonathan Dayton i Valerie Faris, 2006.)
44. Mala pljačka vlaka (Dejan Šorak, 1984.)
45. Manchester By The Sea (Kenneth Lonergan,
2018.)
46. Memento (Christopher Nolan, 2000.)
47. Mullholand Drive (David Lynch, 2001.)
48. Napuštajući Las Vegas (Mike Figgis, 1995.)
49. Nema zemlje za starce (Ethan i Joel Coen, 2007.)
50. Nestajanje (Brad Anderson, 2004.)
51. Oči širom zatvorene (Stanley Kubrick, 1999.)
52. Oldboy (Chan-wook Park 2003.)
53. Osam milimetara (Joel Schumacher, 1999.)
54. Otok Shutter (Martin Scorsese, 2010.)
55. Otvori oči (Alejandro Amenabar, 1997.)
56. Paperboy (Lee Daniels, 2012.)
57. Pariz, Texas (Wim Wenders, 1984.)
58. Pasija (Mel Gibson, 2004.)
59. Pasja ljubav (Alejandro González I’árritu, 2000.)
60. Plavi baršun (David Lynch, 1986.)
61. Ples u tami (Lars von Trier, 2000.)
62. Početak (Christopher Nolan, 2010.)
63. Pokojni (Martin Scorsese, 2006.)
64. Pričam ti priču (Todd Solondz, 2001.)
65. Privedite osumnjičene (Bryan Singer, 1995.)
66. Pulp Fiction (Quentin Tarantino, 1994.)
67. Put oslobođenja (Sam Mendes, 2008.)
68. Ravnica u plamenu (Guillermo Arriaga, 2008.)
69. Rekvijem za snove (Darren Aronofsky, 2000.)
70. Sedam (David Fincher, 1995.)
71. Slomljeno cvijeće (Jim Jarmusch, 2005.)
72. Sramota (Steve Mc Queen, 2011.)
73. Sreća (Todd Solondz, 1998.)
74. Stranputica (Alexander Payne, 2004.)
75. Šesto čulo (M. Night Shyamalan, 1999.)
76. Šunka, šunka (Bigas Luna, 1992.)
77. Taksist (Martin Scorsese, 1976.)
78. Tišina mora (Vahid Mosadian, 2003.)
79. Tko pjeva zlo ne misli (Krešo Golik, 1970.)
80. Tužna veza (Derek Cianfrance, 2010.)
81. Trumanov show (Peter Weir, 1998.)
82. Twin Peaks – Vatro hodaj sa mnom (David Lynch 1992.)
83. Uljezi (Alejandro Amenabar, 2001.)
84. Umišljeni junaci (Dan Harris, 2004.)
85. Veliki Lebowski (Ethan i Joel Coen, 1998.)
86. Vječni sjaj nepobjedivog uma (Michel Gondry 2004.)
87. Vrtlog života (Sam Mendes, 1999.)
88. Zapisano na vjetru (Douglas Sirk, 1956.)
89. Zelena milja (Frank Darabont, 1999.)
90. Zemlja policajaca (James Mangold, 1997.)
91. Zimska kost (Debra Granik, 2010.)
Pavo Jančić