Pet godina nakon javne rasprave, pred gradskim vijećnicima odluka je o usvajanju Urbanističkog plana uređenja 2.2. Sveti Jakov koji je podignuo dosta prašine u dubrovačkoj javnosti. Ono što, pisali smo tada, posebno zabrinjava je što se planom apsolutno na ruku išlo investitorima, koji su uostalom financirali izradu ovog Plana. Naime, kako bi dobili cjelovita područja za izgradnju, s pristupom prometnice išli su protivno javnom interesu te iz UPU-a uklonili cestu planiranu GUP-om. Ta je prometnica već više od desetljeća bila planirana kao spoj od Puta Vlaha Bukovca do Puta Frana Supila i trebala je imati širinu 7 metara. Međutim, prijedlogom UPU-a bivši karavanski put sveden je na kolno pješačku ulicu s minimalnim profilom 3,5 metra kolnika i metar nogostupa. Kako su nam prije pet godina tvrdili stručnjaci koje smo kontaktirali, za takve promjene trebalo je prvo u planu višeg reda, znači GUP-u, izvršiti promjenu pa tek potom nju unijeti u novi UPU Sv. Jakov. No to nije bilo sporno gradskom Upravnom odjelu za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša. Oni su se ogradili konzervatorskom dokumentacijom, koja je ‘izrađena kao stručna podloga za izradu UPU-a’. Na temelju te konzervatorske dokumentacije ishođeno je ‘pozitivno mišljenje Konzervatorskog odjela u Dubrovniku’. Kako su nam predočili iz Odjela za urbanizam Grada Dubrovnika konzervatori su, ‘radi zaštite istog predložili ukidanje Karavanskog puta, odnosno njegovog statusa ceste’. Naime, iako je cesta profila 7 metara bila planirana GUPom naveli su kako se vodilo računa da ‘predmetni put ostane označen kao kolno-pješačka površina, s realno izvedivim profilom.’ To znači širine 3,5 metara. Više o tome možete pročitati ovdje.
Inače, treba spomenuti kako je, nakon javne rasprave i javnog uvida, utvrđen je Konačni prijedlog ovog UPU-a koji je poslan na suglasnost Ministarstvu prostorno uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ministarstvo je zeleno svjetlo dalo u svinju 2021. godine, međutim, tek u veljači 2023. godine bila je završena Studija procjene utjecaja na dobra svjetske baštine, koja je potom proslijeđena Ministarstvu kulture i medija. Ovo državno tijelo je tek dvije godine kasnije, odnosno krajem veljače ove godine, dalo očitovanje. U njemu se ističe kako ‘nacrt UPU-a ne predstavlja prijetnju očuvanju izvanrednih univerzalnih vrijednosti svjetskog dobra i da ga je moguće uputiti na raspravu i donošenje na Gradsko vijeće Grada Dubrovnika’.
S obzirom na žustru polemiku koja se vodila tijekom javnog uvida, ali i stav stranke Srđ je Grad, koja je 2020. godine isticala kako je Urbanistički plan uređenja 2.2. „Sv. Jakov” još jedan u nizu planova koji prostor ne sagledava kao cjelinu, u njemu ne definira sadržaje javne namjene te na taj način ne sagledava potrebe stanovnika grada, vjerujemo kako će i rasprava na Gradskom vijeću biti itekako gorljiva i zanimljiva.
