U vrijeme karnevala, miris svježe pečenih krafena postaje neizostavan dio atmosfere šušura koje
maškare nose. Među ljubiteljima ovog slatkog specijaliteta posebno se ističe Janja Benić, gastroblogerica poznata po svojoj strasti prema tijestu i prirodnom kvascu. Njezine krafene s dugim fermentacijskim
procesom stekle su kultni status, a svake godine privlače sve veći broj zaljubljenika u tradicionalne
slastice. Janja je održala i već tri radionice u Dubrovniku, kako bi i Dubrovčanima prenijela svoje majstorsko znanje o slasticama, a svakako se nadamo da će ih biti još. U razgovoru s njom saznali smo kako su nastali njezini krafeni, što ju motivira da se posveti svakom detalju te kako uspijeva održati ravnotežu između posla i uživanja u onome što radi.
Vaše radionice su stekle veliku popularnost, a ovo je već treća godina kako ih radite. Što Vas je potaknulo da širite svoje znanje s drugima i kako su se radionice razvijale kroz vrijeme?
Kad sam objavila svoj prvi recept za sourdough, krafne s prirodnim kvascem, dosta se ljudi zainteresiralo. Javili su se oni koji su htjeli i recept s običnim kvascem, zatim sam razvila i taj recept koji je donio još veću popularnost. Dobila sam priliku na zagrebačkom Dolcu predstaviti svoje krafne široj publici i tada su se ljudi zaljubili u njih, tako da sam odlučila javno podijeliti taj recept i raditi radionice na temu tih krafni. Poslije sam radionicu s prirodnim kvascem proširila na kruh i focacciu. Priprema za krafne traje dva dana i ljudi su na radionicama postali svjesni zašto je njihova cijena malo veća i rekli su kako će ih radije kupiti nego raditi. Počeli su cijeniti taj proizvod i izjavili su kako je to ipak majstorska krafna. To me sve potaknulo da više krenem s tim radionicama. Što sam više objavljivala, to su se i ljudi više prijavljivali.
Kako je došlo do toga da i Dubrovnik bude jedan od gradova u kojima se održavaju radionice?
Pružila mi se prilika, upoznala sam se s Mirkom i Majom iz konobe Veranda, dok su još bili u Štikovici. Dvije godine za redom sam odradila turneje po južnom dijelu Hrvatske, bila sam u Makarskoj, Dubrovniku, Splitu. Održala sam i jednu radionicu u Mostaru i čak četiri u Zagrebu. Mislim da je ljudima bilo super što sam ja javno podijelila taj recept i nisam to skrivala i neću to nikad skrivati. Mislim da se znanje treba dijeliti i
prenositi na druge generacije.
Kakav je odaziv na radionice? Koja skupina ih više pohađa – mlađi ili stariji?
Odaziv je super, ja sam jako zahvalna. I južne radionice i ove u Zagrebu. Devet radionica sam uspjela rasprodati za manje od 12 sati. Moja ciljana skupina su i mlađi i stariji, mislim da svi vole krafne i da ih žele naučiti raditi. Na radionici bude od 10 do 14 osoba, ovisno o prostoru. Radionica za krafne traje tri i pol sata, krećemo u 17 sati i budemo gotovi oko 20:30 sati.
Koliko je trajao proces usavršavanja recepta za krafne s prirodnim kvascem i što vas je najviše motiviralo da ustrajete?
Trebalo mi je jedno dva tjedna da sama skužim taj recept, ali i nakon toga sam nastavila učiti o tom tijestu. Ja nisam ni slastičar ni pekar po struci, samo osoba koja sve to radi iz ljubavi i koja se zaljubila u proces izrade tijesta. Počela sam istraživati i nisam imala mira dok ih nisam usavršila, trebalo mi je sigurno preko mjesec dana.
Spomenuli ste ljubav prema tijestu i spremanju slastica. Kada je sve to započelo i koliko dugo već traje?
Od kad znam za sebe pomažem mami u kuhinji i u pečenju kolača, ona je to prenijela na mene. Uvijek me to nekako opuštalo i tako mi je prvo postalo hobi, a unazad nekoliko godina od toga sam napravila pravi posao.
Vjerujemo kako je za ovaj posao potrebno dosta kreativnosti i strpljenja. Odakle crpite to dvoje?
Sve dolazi iz ljubavi i upornosti. Nije mi iz prve uspio recept za krafne, htjela sam baš jako, jako usavršiti taj recept. Tu je ta želja koju ne puštam dok nešto ne ostvarim. Od kad sam počela voditi i organizirati radionice, u tome sam se nekako pronašla i shvatila sam da baš volim prenositi znanje ljudima. Nekad znam biti umorna koji dan, ali svejedno kad krenu radionice ponese me kreativna energija, koja se stvori oko pripreme hrane. Volim i povratne reakcije ljudi, kad vidim na njihovim licima da su sretni i zadovoljni i kad mi jave da su radili taj recept doma za svoje i da su svi bili oduševljeni.
Jeste li na svom putu ikad razmišljali o odustajanju? Je li bilo nekad trenutaka da ste izgubili želju za tim što radite?
Nikad mi se nije dogodilo da bih prestala s tim potpuno. Radim sama za sebe, organiziram radionice u vrijeme kada mi odgovara, ne forsiram se ako nekad trebam odmor. Kreiram vrijeme za sebe i kako odgovara mom tempu. Ako sam umorna, dopustim sebi tjedan, dva odmora i uživam u tišini i mirnoći svoga doma.
Vaš profil na Instagramu izgleda dosta profesionalno, uvijek se vidi neka priroda u pozadini, boje su ‘svježe’ i ‘vedre’. Radite li sami fotografije i videozapise ili imate nečiju pomoć?
Većina sadržaja na mom profilu je moja fotografija i moji videozapisi, nešto mi muž pomogne, ako ponekad treba snimiti koji kadar. No, u principu cijeli kreativni koncept i sve što osmislim, ostvarim sama.
Koliko vremena je trebalo za ostvariti uspjeh na društvenim mrežama i da krenete ostvarivati suradnje?
Ja sam pokrenula svoj blog 2018. godine u petom mjesecu. Krajem 2019. godine sam pokrenula svoj obrt i od pokretanja bloga mi je trebalo jedno dvije, tri godine da počnem ostvarivati suradnje preko Instagrama. Ipak, dvije godine nakon što sam otvorila obrt me baš krenulo u smislu biznisa. Sigurno mi je trebalo četiri godine da mogu živjeti od toga i u tom periodu mi je trebalo dosta podrške supruga i obitelji koji su vjerovali u to što radim. Uvijek volim naglasiti da je baš jako važna podrška u početku kad krećete s nečim svojim od nule.
Razmišljate li o tome da povećate broj pratitelja objavljivanjem sadržaja na TikTok-u?
Nisam još uvijek s TikTok-om na ti, najviše se držim Instagrama, a u zadnje vrijeme razmišljam sve više kako da pojačam tu socijalnu razmjenu kroz radionice uživo. Nekako sam više za taj ‘old school’ način i pristup. Volim da se sastanemo uživo i da tako prenosim znanje, iako društvene mreže su jako važne za cijelu promociju. To je razlog zašto i dalje održavam Instagram, iako ne forsiram previše društvene mreže i suradnje preko njih.
Kako planirate dan sebi, pogotovo kad je vrijeme radionica. Bude li nekad stresno s rasporedom?
Sebi u glavi posložim da je to sad takvo vrijeme. Prošle godine sam za redom pet dana imala radionice, nisam imala pauzu. Ove godine sam si to malo drukčije organizirala, tako da imam dan do dva pauzu između radionica. Treba naći vremena i za odmor i za posao i ja sam tu napravila dobar balans.
Kad bi morali izdvojiti jednu slasticu ili vrstu tijesta koju najviše volite raditi, što bi to bilo i zašto?
Volim sve vrste tijesta, ali prvi put kad sam se zaljubila u ovu vrstu tijesta koju sad radim je bilo kroz sirnice i tada sam sve više počela raditi dizana tijesta. Volim jako kruh s prirodnim kvascem, to me i dalje još inspirira. Iako predajem znanje o tome, mislim kako još uvijek ne znam sve i zato mi je to zanimljivo. Volim jako focacciu s prirodnim kvascem i krafne, a ako je riječ o slastici onda je to Paris Brest, choux tijesto koje se kuha i peče.
Za kraj, imate li neki savjet za mlade koji se žele početi baviti vašim poslom?
Ako stvarno nešto vole i lijepo se osjećaju kad nešto rade, onda jednostavno trebaju naći vrijeme za radit to sve više, a važna je i podrška najbližih.
Foto: Privatna arhiva