Naš raspored je pretrpan. Ponekad Ante to ne može ni izdržati, jer mu i dosadi po cijele dane vježbati. A vježbamo svakodnevno, dolaze nam terapeuti i maseri, a idemo i na lokomat te neurofeedback, jahanje pa i na bazen. Naravno da uz to i po danu i po noći nosi ortoze
– ističe Marija Jović, majka 13-godišnjeg Ante, mladog Mokošanina koji od rođenja boluje od spazam tetrapareze, a kojem su tijekom posljednjih godina Dubrovčani u više navrata pomagali kroz humanitarne akcije.
-Bili smo u Njemačkoj, a trebali bismo putovati na zahvat u Beograd kod ruskih liječnika. Predlažu se operacije šaka i tetiva. Sve to je svakodnevna borba i muka. U pokretu si 24 sata. Nema fermavanja, ili vježbaj ili stani. Treba tu dosta strpljenja i snage – ističe gospođa Marija.
Odlikaš
Ante je, inače, s odličnim uspjehom završio 6. razred u Osnovnoj školi Mokošica i veseli se druženju s prijateljima i najesen, kad opet krene škola. Premda ima organiziranu nastavu kod kuće, nekoliko sati tjedno provede i u školi.
-Njegovi razredni kolege i profesori su jako aktivni i jako puno mu pomažu. Druže se i izvan škole, vode ga i na rođendane, a dođu mu i u posjet. Zbilja su i djeca i roditelji sjajno reagirali – kaže nam gospar Luka, Antin otac. Majka Marija posebno napominje kako se Antino opće stanje bitno popravilo otkad je krenuo na tretmane u Poliklinici Glavić.
-Ante je puno bolje i motorički i fizički i psihički. Ima jaku volju, traži pomoć, puno se muči, ali je vrlo pozitivan i veliki je vjernik. I sam kaže: ‘Meni je teško, ali sve treba probati, moram se boriti da stanem na svoje noge, barem sa štapom’. To je dijete koje se samo može poželiti. Teško je uopće shvatiti da dječak njegovih godina razmišlja tako zrelo – kaže nam gospođa Marija.
Antini roditelji presretni su što je baš njihov sin početkom srpnja prošle godine odabran za besplatnu neurorehabilitaciju robotikom u Poliklinici Glavić, i to na revolucionarnim robotima Armeo Spring i Armeo Pediatric, a potom i na Lokomatu.
-U našoj svakodnevnici ‘zatrpanoj’ vježbama i oporavkom nakon dvije operacije u kratkom vremenu najvjerojatnije se ne bi ni prijavili u roku i time bi izgubili tu veliku mogućnost. Međutim, iz Poliklinike Glavić su kontaktirali nas i pitali zašto se još nismo prijavili. Bila im je poznata naša situacija i potaknuli su nas da na vrijeme predamo traženu dokumentaciju – kaže nam gospođa Marija.
Antini zagrebački liječnici su sa zadovoljstvom prihvatili ovakvu mogućnost, a Antini roditelji poručuju: veliko hvala dr. Jošku Glaviću na inicijativi, ogromnoj volji i želji da svojim osobnim nesebičnim angažmanom prati Antu za vrijeme trajanja neurorehabilitacije. Mladi Mokošanin radio je po njemu posebno prilagođenom programu, s puno srca, volje i želje za napretkom.
-Znao se ponekad zaigrati, popustila bi mu koncentracija, ali su terapeuti bili iznimno strpljivi i puni razumijevanja. Ispočetka se dosta brzo umarao i u vježbama bi ga prekidali spazmi, ali to je bila tek malena prepreka – kaže nam Antin otac Luka, koji posebno ističe učinke neurorehabilitacije, koje smatra ‘više nego vidljivima’.
-U kratkom vremenu naš je Ante ostvario sjajan pomak. Postigao je bolju koordinaciju pokreta ruku, što su svojim mišljenjem potvrdili i vrhunski ortopedi u Zagrebu pa stoga nije bila potrebna predviđena operacija laktova, već će biti potrebna samo operacija šaka – objašnjava nam Antin tata.
Velik pomak s Lokomatom
Prava nadogradnja na uspjeh i napredak stigla je u travnju ove godine, kad je Ante izabran među 15 osoba koji će proći besplatni rehabilitacijski program na lokomatu, najnaprednijem robotskom uređaju za neurorehabilitaciju nogu i oporavak hoda.
-Naš Ante bio je prvi pacijent koji je isprobao lokomat. Već na samom početku, uz pomoć robota, u dva je navrata prešao po 450 metara. Već nakon nekoliko terapija uočen je znatan pomak. A najvažnije je da se, kako vrijeme odmiče, povećava njegova izdržljivost, a time i volja i želja – kaže nam majka Marija. Ante na ovaj tretman ide pet puta tjedno po sat vremena, a premda prilikom tretmana osjeća manje spazme, srećom ga oni ne ograničavaju u vježbanju.
– Kako nam kažu terapeuti koji s Antom rade kod kuće, vidljiva je osjetno veća opuštenost mišića. Naravno, uz ove tretmane za noge, i dalje traje neurorehabilitacija ruku – ističe otac Luka.
-Zbilja želimo od srca zahvaliti svima u Poliklinici Glavić, na njihovoj predanosti, strpljivosti i iznimnoj profesionalnosti koju su pokazali te na nadi, potpori i motivaciji koju pružaju prilikom svakog novog susreta s našim Antom i nama – ističu Jovići.
-Kad se sjetim početka humanitarnih akcija 2012. godine, do danas je riječ o jako velikom napretku. Dobri ljudi su Anti pomagali od prvog dana rođenja i bez njihove pomoći bilo bi nam jako teško. Nama bi to bilo financijski nemoguće izvesti jer dobro znamo da su liječenja izvan Hrvatske nenormalno i neizdržljivo skupa- zaključuju roditelji mladog Ante, istinskog ‘fajtera’ iz Mokošice.