UNESCO je 1979 god. uvrstio naš GRAD na listu svjetske kulturne baštine.
To znači da je on od tada službeno priznat ne samo kao dio naše nego i svjetske povjesti. Dokazom je ljudskog truda i znanja, sposobnosti i ljubavi prema ljepoti prostora koji nas okružuje, pokazujući dosege djela ljudske civilizacije. Nekoliko sam se puta osvrnuo na nužnost poštovanja ovih činjenica, a na što su ukazivali i mnogi naši sugrađani koji vole ovaj GRAD. Smatram da nas ne smije povući samo materijalni interes u korištenju ovih prostora, da moramo čuvati svoje povijesno naslijeđe, odajući mu poštovanje kojeg zaslužuje, da moramo zaustaviti sve one koji žele samo materijalnu korist od GRADA u kojeg su se sjatili želeći se u njemu dokazivati, sada još više kada je poznat i priznat u cijelom svijetu. Zaboravljaju kako treba ovom našem gradu nešto i dati po realnim i objektivnim mjerilima, a ne samo da od njega uzimaju, dati mu nešto što je potreba, a ne ga uništavati ili devastirati ne cjeneći iskreno njegovu ljepotu i povijesnu vrijednost. Slažem se da možda UNESCO nije dao onu pomoć u materijalnom i financijskom smislu u onoj mjeri koju smo očekivali kada nam je to bilo potrebno, ali nam je ipak dao neizmjerno mnogo svrstavajući naš GRAD u one koji su u temeljima svjetske civilizacije. Sada se nažalost javlja mogućnost koje smo se i ranije pribojavali da budemo izbrisani sa liste kulturne baštine radi ugrožavanja razlike koja je povijesno postojala između urbanog dijela Dubrovnika i srednjovjekovne arhitekture zbog projekata na Srđu i Bosanci. To će biti među ostalim razmatrano na sjednici UNESCO-vog Odbora za svjetsku baštinu u Dohi u skoro vrijeme. Zamjera se lokalnim i državnim vlastima koji nisu dostavili sve tražene dokumente o spomenutim projektima, a nedostaje i Studija zaštite kulturnog nasljeđa, koja je morala prethoditi projektima na Srđu i Bosanci. Također se traže dokumenti o mjerama očuvanja spomeničke cjeline. Nadalje se traži reguliranje kruzing turizma radi njegovog utjecaja na povijesnu sredinu, te Plan upravljanja spomeničkom cjelinom.Od države se traži da odmah zaustavi sve radnje na projektima, dok se ne izrade sve studije bitne za utvrđivanje utjecaja na spomeničku baštinu. UNESCO će biti primoran uputiti promatračku misiju u Dubrovnik da bi se provjerili svi kriteriji za upis u listu svjetske baštine, a koju bi GRAD mogao izgubiti ostvarenjem ovih navedenih projekata.Vjerujem da će provjeravati sve ono što ugrožava GRAD kao povijesnu cjelinu.
Možda će ova situacija, ali nisam sasvim siguran, navesti naše planere i projektante da realnije nastupaju, a ponekad mi se čini da bi trebali sići na zemlju, jer žive u nekom irealnom svijetu ne osvrćući se na stvarno stanje i potrebe, ne priznajući da postoje neka pravila ponašanja i rada,koja postoje ne samo za nas nego i za njih. Posebno se nadam da GRAD ipak neće izgubiti svoj status, što također nije sigurno, ako se bude provjeravalo sve što se čini ili što se učinilo u Gradu u ime napretka i investicija. Naše Ministarstvo kulture nema vremena izjasniti se o ovom problemu, jer su izbori za EU predstavnike.
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.