Slikarsko-dizajnerski odjel Umjetničke škole Luke Sorkočevića ni nakon devetnaest godina nije pronašao trajni smještaj. Od ponedjeljka odjel s četiri razreda izvodi nastavu u novim prostorijama u sklopu sveučilišnog kampusa
, u zgradi bivšeg Zaraznog odjela površine osamsto kvadratnih metara, u kojem je do nedavno bio smješten županijski upravni odjel za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša.
Treba podsjetiti kako su učenici i profesori slikarsko-dizajnerskog odjela u posljednja dva desetljeća prolazili svojevrsnu smještajnu kalvariju. Selidbi koja ih je iz Umjetničke škole preko MSHS-a, Srednje obrtničke škole i Klasične gimnazije na kraju dovela do Stare bolnice čini se kao da nema kraja.
ŠTO NAKON TRI GODINE?
Naime, prema riječima ravnatelja Umjetničke škole Luka Sorkočević Dživa Brčića, škola je „zahvaljujući zalaganju župana Nikole Dobroslavića, ravnatelja Opće bolnice Dubrovnik Branka Bazdana, pročelnice za obrazovanje, kulturu i sport Marijete Hladilo te rektora Sveučilišta u Dubrovniku Matea Milkovića dobila mogućnost da u naredne tri školske godine objedini stručnu nastavu slikarsko-dizajnerskog odjela na jednoj lokaciji te da se tako osiguraju kvalitetniji uvjeti za rad učenika i nastavnika“.
Svakako je pohvalno što je stručna nastava na odjelu objedinjena, čime su osigurani kvalitetniji uvjeti za rad, ali se jednako tako postavlja pitanje slijedi li odjelu nova selidba istekom navedenog roka od tri godine.
– Naravno da u suradnji sa Županijom razmišljamo o trajnom rješenju. Vodimo i određene pregovore, ali zasad ne mogu dati podrobnije informacije. Svakako da problem trajnog smještaja slikarsko-dizajnerskog odjela treba što prije riješiti – ističe ravnatelj Brčić, a s njim se slažu i nastavnici Ivana Dražić Selmani, Maro Krile, Davor Lucianović i Luko Piplica, koji ističu kako je trenutni smještaj u sveučilišnom kampusu odličan i svakako ga treba učiniti trajnim rješenjem.
INTERVENTNA RJEŠENJA
– U ovim prostorima uz određena ulaganja naš odjel bi se mogao dugoročno razvijati. Umorni smo od selidbi i interventnih rješenja. Mogli bi se konačno i skućiti – kaže Piplica, ističući kako Dubrovačko-neretvanska županija kao osnivač škole treba snositi odgovornost za razvoj odjela. Piplica smatra kako je besmisleno razvijati visokoškolsko obrazovanje na najavljenoj Likovnoj akademiji bez osiguranja osnovnih preduvjeta na srednjoškolskoj razini.
– Potpora sveučilištu je politički popularna, ali je neozbiljno graditi, ulagati i razvijati Sveučilište ako niste osigurali temeljnu srednjoškolsku razinu rada. Na našem odjelu pripremamo buduće studente slikarstva, ali i restauracije, arhitekture, dizajna, povijesti umjetnosti. Stoga smatram da odgovorni moraju jednako voditi računa i o visokoškolskom i o srednjoškolskom obrazovanju – tvrdi Piplica.
ŠKOLA „UTUKLA“ 316 TISUĆA KUNA
Ravnatelj Brčić navodi kako će ulaganja u nove prostorije, kako bi se priveo svrsi normalnog, a za taj odjel specifičnog održavanja nastave, koštati 116 tisuća kuna, a u tom iznosu Županija sudjeluje s 50 tisuća kuna.
– Sredstva će prije svega biti utrošena u popravak krova, koji doduše zahtjeva detaljniju obnovu, ali zasad ćemo obnoviti jedan dio. Taj iznos će se na kraju vjerojatno „prelomiti“ plaćanjem najma – kaže ravnatelje škole Brčić.
Umjetnička škola već je utrošila preko dvjesto tisuća kuna za uređenje triju lađa u Lazaretima, bez kojih su ostali početkom 2010. godine, nakon što im je gradonačelnik Andro Vlahušić jednostrano otkazao ugovor, navodno zbog početka obnove koja ni dan danas nije započela. Tada je taj gradonačelnikov potez od strane župana Dobroslavića opisan kao „štetan korak“ i „antiobrazovni postupak“.
Tako, prema podacima poznatim javnosti, ukupni iznos kojeg je Umjetnička škola „utukla“ u uređenja dva prostora, koja nisu u vlasništvu ni škole ni Županije, iznosi 316 tisuća kuna. Ako se tom iznosu doda i dvadesetogodišnje plaćanje najma raznim institucijama, može se samo pretpostaviti koliko visok „plafon“ doseže ukupni iznos ulaganja u privremeni smještaj raznih odjela Umjetničke škole.
PRODUŽENJE „ANTIOBRAZOVNOG POSTUPKA“
Svaki novi premještaj i selidba slikarsko-dizajnerskog odjela Umjetničke škole Luke Sokročevića predstavlja velik udarac za školu i njene razvojne projekte, ali prije svega za učenike i nastavnike koji takvom županijskom obrazovnom politikom bivaju ograničeni u promišljanju svoje perspektive i budućnosti.
Imajući na umu dugu i značajnu tradiciju škole, a posebno planove razvoja Sveučilišta u Dubrovniku, nevjerojatno je da se jedina škola ove vrste u Dubrovačko-neretvanskoj županiji niti nakon dvadeset godina nije „skućila kako Bog zapovijeda“.
Odgovorni se trebaju zapitati čiji je to „štetan korak“, jer se svakim takvim korakom produžuje agonija, „antiobrazovni postupak“ nad budućim slikarima, restauratorima, arhitektima.