Međunarodna umjetnička izložba slika i skulptura pod nazivom ‘ART IS LIFE’ održat će se od 19. kolovoza do 25. rujna 2019. Organizatori su renomirana dubrovačka Galerija Sebastian i Stjepko Art Udruga. Svečani vernissage je u ponedjeljak 19. kolovoza u 20 sati. Izložba je nazvana po postulatu suvremenog hrvatskog slikara i pomorskog kapetana Stjepka Mamića ‘ART IS LIFE’ čije nove slike će biti predstavljene publici na ovoj izložbi na kojoj ovaj poznati dubrovački slikar sa zavidnom međunarodom reputacijom ugošćuje dvije vrsne međunarodne umjetnice: izraelsko-francusku skulptoricu Myriam Sitbon-Mendel i japansko-francusku slikaricu Yoshie Araki.
Mamićeva koloristična rapsodija slika koje publici dočaravaju prizore ljepote mora i morskih dubina nastale u razdoblju od zadnje dubrovačke izložbe u Galeriji Sebastian u zimu 2017. godine,nude osvježenje u doba Dubrovačkih ljetnih igara pozivajući nazočne da zarone u iskričavo plavetnilo Stjepkovog uprizorenja mora u bezbroj tirkizno-plavih nijansi. I druge dvije umjetnice svojim djelima slave pozitivnost u kojoj se umjetnosti i život prepliću i nadopunjuju na najbolji mogući način. Kao odraz pozitivne energije i prijateljstva ovih troje umjetnika koji su zajedno izlagali na ovogodišnjem Salonu ART Capital u čuvenoj pariškoj Grand Palais u veljači 2019. god., iznjedrilo je ovu izložbu u kojoj su se isprepleli Stjepkovi motivi ljepote života morskih riba i kornjača sa Yoshinim veselim ribama a sve povezalo poput najljepšeg amalgama profinjene brončane skulpture Myriam Sitbon Menedel, Stjepkove morske pitoreskne pejsaže i vedute njegovog rodnoga Grada Dubrovnika.
-Pozivamo sve ljubitelje umjetnosti da budu dragi gosti na ovoj međunarodnoj izložbi koja je početak jedne nove sezone i suradnje u Galeriji Sebastian kojom se trasiraju novi mostovi umjetnosti – poručuju organizatori.
Kustos izložbe Ivan Viđen, povjesničar umjetnosti u Predgovoru za izložbu ‘UMJETNOST JE ŽIVOT’ je napisao:
Ime Stjepka Mamića sigurno nije nepoznato dubrovačkoj publici. Taj zaljubljenik u slikanje, more i Grad prisutan je u likovnome životu Dubrovnika, ali je jednako tako prisutan i na inozemnoj izlagačkoj sceni. A upravo je njegova ovoljetna izložba u jednoj od najvažnijih i najdugovječnijih dubrovačkih privatnih galerija zapravo memento na salon Art Capital održan u pariškome Grand palaisu u veljači ove godine. Treba dodati da je ova izložba ustvari dvostruki memento, jer osim na parišku izložbu podsjeća kako zanimljiva i poticajna mogu biti prijateljstva među umjetnicima. Dubrovčani tako osim svoga kapetana-slikara imaju priliku vidjeti djela dviju internacionalnih umjetnica koje su također tada izlagale pred pariškom publikom.
Galerija Sebastian ugošćuje tako izraelsko-francusku kiparicu Myriam Sitbon Mendel i japansko-francusku slikaricu Yoshie Araki koje u Dubrovniku izlažu prvi put. Kada vidimo kako ovakvi susreti mogu biti likovno zanimljivi, moramo zaključiti da su previše rijetki. Ovo troje umjetnika tako pred gledatelja iznosi svoje lirske asocijacije. Stjepko Mamić ne prestaje biti opčinjen morem, posebno njegovim podmorskim vizurama i asocijacijama na njegov mir i smiraj. Naravno, svi ti kadrovi, a posebno oni „izokrenuti“ podmorski, ustvari služe kao sredstvo da nam prenese osjećaj smirenosti i uravnoteženosti. Usprkos živosti boja i često ponavljanim kadrovima koji su samo na prvi pogled jednaki, nitko ne može poreći da umjetnik govori o umirenju i stabilnosti. Upravo su more i mir poveznice između njega i slikarice Yoshie Araki koja na izloženim slikama također pripovijeda „morskim“ jezikom. Istina, riječ je o drugačijemu ishodištu njezinoga likovnoga izričaja jer se ne može izbjeći asocijacija na tradicionalne japanske drvoreze koji su toliko utjecali na europske slikare, posebno impresioniste.
Osim morskih tema i lirskoga ugođaja, puno važnija poveznica između izloženih slika je mir, smirenost. Usudili bismo se reći da je na pojedinim platnima YoshieAraki otišla i korak dalje, otvarajući put u imaginarne svjetove. Bajkovitost i mašta zasigurno su među prvim impresijama koje se pojavljuju u susretu sa skulpturama Myriam Sitbon Mendel. Iako je i žanrom i izražajnim sredstvima drugačija od drugo dvoje spomenutih umjetnika, ona s njima dijeli lirski ugođaj i začudnost. Maštovito obrađujući jednostavne motive, poput portreta, glazbenih instrumenata ili stabala, ona ih razigrava i nadograđuje bajkovitom igrom dinamike i mirnoće. Bista mlade žene mirnoga izraza lica u čijoj se kosi pletu glazbeni instrumenti to dobro ilustrira. No, usprkos tome, čini se kako ona zadržava jasnoću poruke i dojma. Zapravo, može se reći kako svo troje umjetnika koji na ovoj izložbi izlažu dijele tu čistoću prenošenja svoje početne likovne ideje na gledatelja. Zaključimo riječima američkoga slikara i likovne tv-zvijezde Boba Rossa koji je navodno rekao da ukoliko nešto naslika, ne želi više objašnjavati o čemu se radi: ‘If I paint something, I don’t want to have to explain what it is’.