Znate onu priču kad je sin završio pravo i počeo raditi kod oca odvjetnika u uredu i nakon prvog odrađenog posla ponosito mu rekao: ‘Ti si godinama vodio ovaj predmet, a ja ga evo za čas riješio?!’ A otac odgovara: ‘E budalo, taj te predmet odškolovao!’
Naravno da ne insinuiram da su odvjetnici uistinu takvi, dapače gotovo svi koje znam savjesno odrađuju svoj posao i neće ‘rastezati’ spor kako bi namakli što više novaca. Međutim činjenica jest da sudski sporovi kod nas traju dugo, predugo… I to nije moje mišljenje, nego činjenica koju potvrđuju sva relevantna izvješća domaćih i međunarodnih mjerodavnih tijela, poput ureda pučke pravobraniteljice. Također, presude Europskog suda za ljudska prava. Naime, najveći broj presuda ove sudske instance namijenjene građanima zemalja članica Vijeća Europe, odnosi se upravo na kršenje prava na suđenje u razumnom roku. O tome sam već pisala. Stoga, iako je i građanima drugih zemalja u većini slučajeva bolja opcija mirno riješiti spor, nama, građanima Hrvatske, je to još važnije. Treba li uopće navoditi razloge?! Uz stres, troškove, neizvjesnost… užasno dugo trajanje sudskih postupaka.
Zakon o mirenju
Mirenje kao način rješavanja sporova prvi put je regulirano u našem zakonodavstvu 2003. godine. Naime, tada je donesen prvi Zakon o mirenju. S ciljem daljnjeg unaprjeđenja zakonodavnog okvira i prenošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim predmetima, 2011. godine donesen je novi Zakon. Kako bi se ovaj pravni institut dodatno usavršio i potaknula odnosno unaprijedila njegova primjena u lipnju 2023. je opet donesen novi Zakon o mirnom rješavanju sporova. I godišnje se u Hrvatskoj u postupku sudskog mirenja riješi u prosjeku oko 180 predmeta. Mogla bi ta brojka biti veća svakako. Koristilo bi to i samim građanima koji se spore, ali i sustavu u cjelini. Logično, jer bi se sud rasteretio i za pretpostaviti je da bi se manji broj predmeta koji bi se onda pred njim rješavali brže privodili kraju.
Centar
Tim najnovijim Zakonom osnovan je Centar za mirno rješavanje spora sa sjedištem u Zagrebu. Njegova je osnovna zadaća poticanje mirnog rješavanja sporova, davanje suglasnosti institucijama za mirno rješavanje sporova, vođenje Registra medijatora i procjenitelja, davanje suglasnosti na programe edukacija za pojedine vrste sporova, provođenje samostalno ili u suradnji s institucijama za medijaciju stručnog osposobljavanja i usavršavanja medijatora te informiranje stranaka o mirnom rješavanju sporova i pomoć u izboru prikladne metode. Centar ima podružnice u Osijeku, Rijeci i Splitu. Na žalost u Dubrovniku još uvijek nema podružnice, a svakako bi nam dobro došla.
Medijatori
A kako funkcionira postupak medijacije?! Temeljem Zakona stranke sporazumno imenuju medijatora ili više njih. Ako ne uspiju postići dogovor oko medijatora, mogu zatražiti da ga imenuje Centar, institucija za medijaciju ili treća osoba. Registar medijatora i Registar institucija za medijaciju javno su dostupni u elektroničkom obliku, a na trenutnom popisu se nalazi 807 medijatora. Medijatori se onda, logično, sastaju sa strankama i posreduju između njih kako bi se postigao kompromisni dogovor na obostrano zadovoljstvo. I u pravilu to zaista bude tako, a kada pitate ljude koji su se zbog obiteljskih, susjedskih, poslovnih i inih
nesuglasica godinama ‘vukli’ po sudovima, malo je onih koji će vam reći da je bilo vrijedno. I, kako Gibo pjeva, ‘drugi puta bi pametnije’.
Kako do više medijacija?
Osnovni problem kod nas inače, pa tako i u pogledu mirnog rješavanja sporova odnosno medijacije, je neinformiranost. Veliki broj građana za ovu mogućnost uopće ne zna. Dakle primarno je nužno kroz sve kanale informiranja, od onih institucionalnih, preko medija, udruga pa na koncu i usmenom predajom, ljude obavijestiti ne samo o ovoj mogućnosti već i njenim brojnim benefitima. Potom, sam sustav medijacije je potrebno još unaprijediti, a za to je nužna uspostava snažnije kontrole medijatora, potom dodatna, unificirana edukacija ne samo njih već i ostalih subjekata u pravosudnom i uopće državnom sustavu. Na koncu medijaciju bi trebalo na sve moguće načine učiniti dostupnijom građanima, a za to bi primarno bilo potrebno otvoriti više podružnica, počevši od našeg grada pa nadalje.
Foto: Shutterstock