Ulica Od Puča

Spominjanje čeljadi Grada i nekih neizostavnih likova, kao gospara Zvonka Regja, ovaj đir se na kratko vrati na stare staze, te smo se iznova popeli na Svetu Mariju, bez koje se očito ne može. Kao što ni Široka ne može bez ulice Od Puča. A i obratno. Jedna drugu presijecaju nekako na pola puta.  

 
DRUGA ULICA GRADA
 
Kad siđemo u Grad s Pila, pa na desno pored Velike Onofrijeve fontane, uđemo u ulicu Od Puča, koja je cijelom svojom dužinom paralelna sa Stradunom. Od njega, po domaći Place, tek je nešto kraća, te je samim tim svojom dužinom druga ulica Grada. A đir kroz nju završavamo tamo pored „zelene place“ i pred Dvorom, tek na nekoliko metara od male Onofrijeve fontane, ispod Zvonika. Zapravo ova ulica spoj je i dvije poljane, Paskoja Miličevića i Gundulićeve. Ali, upravo taj spoj dva kraja ili početka ove ulice, koja nosi ime po nekadašnjim gustijernama s vodom, s dvije Onofrijeve fontane daje neku simboliku cijeloj priči o njenoj povijesti. 
Dakle, ime joj je čeljad dala po staroj i pomalo zaboravljenoj staroslavenskoj riječi „puč“, što bi značilo bunar, zdenac, gustijerna, a kako ih je bilo jako puno, ulica se zvala Od Puča još u zapisima iz 14. stoljeća. Istina, povijest piše kako su joj često mijenjali ime, pa se zvala i Via Ante Castrum, čak i Kralja Aleksandra, na kratko i Kraljice Marije, zavisno od političkih događanja. Ali, čeljad se nije predavala vladajućim, te bi kao za inat smišljali i oko toga skerce i monade, kao i oko imena mnogih drugih ulica Grada, te su je onako neslužbeno zvali Između crevljara, pa Između bačvara, zavisno koji bi zanat prevladao. Možda upravo zahvaljujući tom inatu čeljadi, ime Od Puča često bi se vraćalo i na kraju pobijedilo, te to ime ova ulica nosi i danas.  
 
ZBOG ONOFRIJA IZGUBILA POVIJESNU ULOGU
 
S tom gomilom puča, il' gustijerni, u koje bi se nekad davno voda skupljala slijevajući se niz kamen nakon svake kiše sa stijene Laus, na kojoj su se gradile prve kuće Grada, ova ulica je bila nešto kao javno mjesto snabdijevanja pitkom vodom tadašnjeg gradskog puka. Zapravo, ova ulica bila je samo dno, završetak prvog naselja ondašnje Raguze. A onda, širenjem Grada, Vijeće umoljenih ili ondašnji Senat Republike shvatio je kako se treba mijenjat urbanistički plan, te je u pomoć pozvan veliki graditelj Onofrio della Cava! On je izgradio javni gradski vodovod i uz nekoliko javnih fontana, među kojima je najveća bila Velika Onofrijeva fontana sa čak šesnaest maskerona, il' točila, te je 1438. godine u Grad doveo pitku vodu iz 12 km udaljenog izvora rijeke Omble! Time je uloga puča, bunara il' gustijerni izgubila svoju povijesnu ulogu, te prestala biti od presudne važnosti za čeljad Grada. Al' ostalo je ime ove ulice kao spomen na njih. I čudna simbolika, završetak i početak ove ulice su tada novoizgrađene fontane s kojima je završen jedan dio povijesti Grada.    
 
GRAD NAPUŠTA GRAD
 
S obje strane ulaza u ulicu od Puča su postavljeni stupići. Kako kroz nju ne bi mogla veća vozila, tek manji karići. Od strane Velike fontane samo je jedan. Dovoljan. Ulica je to koja je kroz povijest bila i središte raznih obrta, zanata. Već odavno tu, na početku s te strane, veći broj je zlatara, ali cijelom ulicom, kao i svugdje u Gradu, prevladavaju suvenirnice. Među njima se jedva primjetno „skrio“ sa svojom malom galerijom „Bokar“ jedan od najvećih i ponajboljih glazbenika Grada i puno, puno šire, Buco Pende. Sjedi za malim stolićem, između svojih slika na kojima je Grad, uz lagane instrumentale njegovih pjesama uz koje smo odrasli. On kao da je onaj zadnji sačuvani djelić Grada kojeg pamtimo, a koji pomalo nestaje. Rekli bi neki kako Grad napušta Grad. Čeljad koja je bila njegovo obilježje il' je partila negdje drugo il' je na žalost zauvijek partila. Vremena se mijenjaju, te u toj mijeni malo toga ostaje naše i dio nas. Kao neki bunt, možda i kao odgovor na sve ove mijene oko nas, na još uvijek naše Kaše, neki dan preseliše na kratko nekoliko ovaca. Naš Knez Mark Englez uspio je sa svog balkona nešto kao i snimit, uz poruku „Kaše su naše, sve ostalo je vaše!“. Na pamet dolazi i ona velikog Toma Šeparovića „Neka su krive, al' Kaše su naše!“ Isti dan dođe i vijest kako će se Kaše obnoviti iz fondova EU! A nakon toga će na njima netko otvoriti neki lokal, restoran, suvenirnicu, što li već! Jer mjesta u Gradu za te obrte sve je manje, pa će i Kaše doć' na red. Te i one prestat bit naše. Slutim. Vrlo skoro.
 
Prilozi:
Zvonko Regjo i unuk mu, Zvonko Doka Kaitner, na maloj barci "Zvončić" s pogledom na Grad
Ulaz s Pila u ulicu Od Puča
Zadnji ostaci nekadašnjeg Grada; Buco Pende i njegova galerija "Bokar" u ulici Od Puča
"Kaše su naše, sve ostalo je vaše!" – napisa naš Knez Mark Englez i snimi ovu fotku s ovcama koje se baš i ne vide na Kašama neki dan!