Hrvatska zauzima treće neslavno mjesto u svijetu s graničnom stopom poreza na dohodak, odmah iza Grčke i Belgije, pokazuje istraživanje opterećenosti plaća agencije KPMG. Uz 17,2 posto doprinosa na plaću te 20 posto doprinosa iz plaće, Hrvati plaćaju i porez na dohodak prema tri stope – 12, 25 i 40 posto te pripadajući im prirez. Upravo nas najveća porezna stopa od 40 posto smješta među rekordere, a njezin učinak ne osjete samo ljudi za koje bi se moglo reći da su bogataši nego i svi čija je neto plaća veća od 9000 kuna. Neslužbeno doznajemo da su u Vladi počele konzultacije čiji bi ishod mogao biti ukidanje najveće stope poreza na dohodak od 40 posto, čime bi se Hrvatska približila praksi srednjoeuropskih država, piše Večernji list
Prepreka poduzetništvu
U Češkoj se porezna osnovica oporezuje samo sa 15 posto, u Slovačkoj je najveća stopa 15 posto, u Srbiji deset za većinu, a 15 posto na plaće koje prelaze šestomjesečni prosjek. Slovenija jedina ima sličan model kao i Hrvatska, četiri stope od kojih je najniža 16, a najveća 50 posto. Grupa slovenskih autora proučavala je porezne modele u državama regije Alpe-Adria 2010. (objavljeno u Financial Theory and Practice hrvatskog Instituta za javne financije), a rezultat je poražavajući za Hrvatsku jer je samo Mađarska naplaćivala veće poreze na plaće. Primjerice, na deset tisuća eura godišnje bruto plaće radnik u Italiji na ruke dobije 8562 eura, u Austriji 8490 eura, Sloveniji 7523 eura, Hrvatskoj 7126 eura, Mađarskoj 6801 euro. Razlika je još izraženija na godišnjoj bruto plaći od 50 tisuća eura – Talijanu ostanu 33.394 eura, slično kao i Austrijancu, s Hrvat dobije oko šest tisuća eura manje, odnosno 25.967 eura.
– Osim što najviša granična stopa od 40 posto djeluje nepoticajno i kažnjavajuće, dodatni je problem što se ona primjenjuje na relativno nizak dohodak, otprilike tek 160 posto prosječne bruto plaće – komentira Ivica Urban, analitičar Instituta za javne financije.
– Kod nas vlada neopravdan strah od snižavanja gornje porezne stope. Pravednost fiskalnog sustava najbolje se ostvaruje socijalnim naknadama i javnim uslugama, a porezni sustav treba oblikovati tako da stvara što manje prepreke zapošljavanju i poduzetništvu – komentira Urban.
Kompenzacija gradovima
Ukidanje najveće stope od 40 posto osjetilo bi stotinjak tisuća zaposlenih čije su neto plaće iznad 9000 kuna, a zemlja bi bila konkurentnija i za ulagače iz IT industrije koji perspektivu ne grade na jeftinoj radnoj snazi i lohn poslovima.
No, nije to laka odluka za Vladu jer porez na dohodak nije isključivi prihod središnjeg proračuna nego se njime pune proračuni gradova i općina pa proizlazi da bi takva odluka bila udar na njih, posebno gradove kao što su Zagreb, Split, Rijeka gdje je jača koncentracija zaposlenih s većim plaćama. Razmišlja se tako da se ukidanje stope od 40 posto veže uz uvođenje poreza na nekretnine, koji je isključivi prihod lokalnih jedinica pa bi im se na taj način kompenzirao gubitak od poreza na dohodak. Druga je mogućnost drukčija preraspodjela iz fonda za poravnanje, kako bi gubitak u prihodima išao na teret države. No, to onda podrazumijeva osjetnije smanjenje proračunskih rashoda, na koje bi se Vlada trebala odlučiti u izbornoj godini. Postoji šansa da se stopa od 40 posto ukine od početka 2015. Na zapadu Europe visoke se plaće uglavnom oporezuju sa 40 do 55 posto, ali od puno veće osnovice nego što je kod nas. U Njemačkoj je granica za najveću poreznu stopu od 45 posto godišnji prihod od 250 tisuća eura za samca i 500 tisuća za one u braku s djecom.
Izvorni članak pročitajte OVDJE