U potrazi za plemenitom rudom, posebno srebrom i zlatom Dubrovčani kroz povijest idu i u srednju Bosnu, Vareš i Olovo, a u okolini ova dva grada izgrađuju posve novi grad, stoljećima već zaboravljen i porušen, nazvavši ga Stari grad Dubrovnik. Danas je ovaj lokalitet iznimno ugoržen, a nažalost, nitko od čelnih ljudi ne reagira na to… Naime, kamenolom koji se nalazi nedaleko lokaliteta Starog grada Dubrovnika direktno ugrožava ovu baštinu!
Stoga se grupa entuzijasta Dubrovčana danas zapućuje u BiH, s dobrim razlogom – naime, kamenolom, čiji je rad nedavno stopiran, od 16. rujna ponovno prijeti baštini – tada bi se trebala donijeti odluka o ponovnom pokretanju rada u kamenolomu, koji ugrožava lokalitet Vareš koji se nalazi ispod Starog grada Dubrovnika, a daljnjim radom dovodi se u pitanje ugrožavanje cijelog lokaliteta, gdje se nalaze, među ostacima grada, zidine po 6 metara visoke što ga čini ‘ne baš tako beznačajnim’ lokalitetom.
O ovom gradu, Dubrovniku u sred Bosne, jako malo se zna, posebno ovdje u Gradu, te je za mnoge ova priča čak i nevjerojatna!
U rijetkim sačuvanim spisima piše kako je taj gradić okružen zidinama baš kao i ovaj naš Grad, smješten blizu Bobovca, u bosanskim brdima dese tak km sjeverno od Teslića i 10 km zapadno od Vareša, pored nekoliko rudnika, a naziva se još i Dobrovnik i Grad.
Spisi navode kako su dubrovački trgovci i zlatari imali sva prava od strane tadašnjih bosanskih kraljeva, a znani putopisac i Ilirac fra Ivan Frano Jukić spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. Dakle, negdje oko 1189. i Povelje Kulina bana! Bili su to valjda prvi dubrovački zlatari u potrazi za blagom i ovom lijepom sirovinom. Kad je kraljevski grad Bobovac pao pod tursku upravu 1463., pretpostavlja se da je tada osvojen i ovaj, bosanski Dubrovnik, koji se također dugo branio.
Turci su ga zbog tog potpuno razorili, a veliki broj Dubrovčana napušta ga i bježi natrag u Republiku. U doba sultana Mehmeda II, spominje se kako je ovaj grad imao posadu sa dizdarom, tada je sagrađena u gradu i prva džamija.
Zanimljivo, ovaj bosanski Dubrovnik spominje se u osmansko – ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj zakladnici od 1531. godine, kao Dobrovnik. Okolna naselja zvala su se i dalje Dubrovnik. Grad se prazni, rudnici zatvaraju, vojna posada bila je tu do 1655. godine, a nekoliko godina kasnije premještena je negdje drugo.
U pismu sarajevskog kadije od 12. prosinca 1709. predlaže se premještaj jednog službenika iz džamije u bosanskom Dubrovniku u Carevu džamiju u Sarajevu, jer je grad napušten, džamija ruševna i nema potrebe za njezinom popravkom. Toliko o tom bosanskom Dubrovniku, kako i danas u Bosni zovu taj kraj, o kojem se ovdje, doma, tako malo zna….
Inače, tijekom današnjeg i sutrašnjeg dana na ovaj lokalitet skupit će eminentni stručnjaci (porijeklom iz ovog kraja) koji će pokušati utjecati da se ostaci Starog grada Dubrovnika sačuvaju od daljnjeg propadanja ne samo od zuba vremena već i konstantnih radova u kamenolomu.
Inače, ljudi iz ovoga kraja, oko Starog grada Dubrovnika, nadaju se pomoći od ‘našeg’ Dubrovnika, ne financijskoj, već onoj moralnoj, kako bi se ukazalo na bitnost, važnost ovog lokaliteta. Točnije, oni bi voljeli da ‘naš’ Dubrovnik osvijesti ‘drugi naš’ Dubrovnik…
Inače, zanimljivo je dodati kako je 15. svibnja ove godine gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić primio delegaciju općine Vareš na čelu s općinskim načelnikom Avdijom Kovačevićem, a prijemu je nazočila i Andrea Novaković, direktorica razvojne agencije Grada Dubrovnika DURA-e.
Načelnik Kovačević je gradonačelniku Vlahušiću iznio prijedlog o prekograničnoj suradnji u područjima kulturne baštine, turizma i privrede. Njihova inicijativa je prihvaćena, te je usuglašeno da će DURA biti općini Vareš mentor kako bi uz pomoć ove suradnje mogli ostvariti projekte iz europskih fondova. Nažalost, do današnjeg dana po tom se pitanju nije ništa uradilo po očuvanja Starog grada Dubrovnika…