„Navršilo se 50 godina od naše mature, pa bi zato i trebali i ćeli opet bit zajedno na našem starom mjestu – u Preparandiji!“ – napisano je u Pozivnici upućenoj učenicima 5a i 5b Učiteljske škole generacije maturanata 1963/64 godine.
I okupili su se, manje – više svi, negdje oko 11 sati ove subote, 21. lipnja, ispred zgrade Preparandije u kojoj su završili svoju srednju školu i maturirali prije pola stoljeća! Neki od njih u ovoj zgradi završili su i osnovnu školu, te su sjećanja bila vrlo emotivna. Zadnji put okupili su se prije 25 godina, 1989., obilježivši 25 godina od svoje mature, život je učinio svoje, te su mnogi krenuli na neke svoje, razne strane svijeta, stoga su današnji susreti počinjali najčešće s predstavljanjem, bolje reći prepoznavanjem svojih nekadašnjih školskih kolega, nakon čega su slijedili poljupci. Glavni inicijatori ovog okupljanja, gospari Frano Klešković i Miodrag Kirigin Kiro prvo su pregledali popise dva razreda, tko je došao, tko nije, a i koga na žalost više nema. Ovaj susret na veliku radost uveličali su i njihovi nekadašnji profesori hrvatskog jezika, gospođa Nataša Petričević i gospar Nikola Kojić.
Nakon početnog susreta, poljubaca i poneke suze sjećanja, te zajedničkog slikavanja pred zgradom Preparandije krenuli su nakon toliko godina iznova unutra, u tu povijesnu zgradu ne samo njihovog, već i dubrovačkog školstva, u kojoj su generacije naših sugrađana išle u osnovnu i srednju školu. U Učiteljsku se išlo čak pet godina, jer se već nakon mature dobivao status učitelja, što su mnogi od danas okupljenih i bili u svom radnom vijeku. Za početak okupili su se u dvorištu, „Ođe smo provodili „veliki odmor i imali tjelesno, ovdje smo se nalazili kad bi obružali! Rijetko, ali bilo je i tog!“ dobacuju puni veselja dok se pripremaju za novo slikavanje. A onda kat više, u svoj nekadašnji razred, „kao nakon zvona i kraja odmora!“ , sjedanje u svoje nekadašnje klupe, bar otprilike koliko sjećanja dolaze, danas nove učionice i nove klupe koje koristi Međunarodno sveučilište, pa prozivka, pa… sjećanja, puno sjećanja koja su počinjala „Ma sjećaš li se…“ Iza okupljanja u nekadašnjem razredu pošlo se na zajednički objed u restoran „Mimoza“, uz pjesmu i druženje, pa na misu zadušnicu za one koji više nisu s njima. I tako su obilježili pola stoljeća od dana kada su maturirali, prije 50 godina, davne 1964. godine! Kažu za pozdrav: „Do novog susreta, do kojeg se ne treba čekati novih 50 godina, može to i ranije!“