Kad će napokon početi sezona? Kad će se nešto pokrenuti, da nam konačno dođu turisti – čuli smo gotovo kao vapaj u nekoliko navrata tijekom našeg reportažnog đira Stradunom. Naime, odlučili smo provjeriti što je u Gradu otvoreno ususret svibnju, kad bi Stradun, u ‘normalnim’ okolnostima, već vrvio gostima, a suvenirnice i slične turistima primamljive butige zadovoljno bi bilježile povećani promet kao odličan uvod u još jednu dobru sezonu. Upravo smo zato i odlučili ‘zaviriti’ u suvenirnice po Stradunu i Ulici od Puča te provjeriti s kakvim očekivanjima dočekuju sezonu. Iako je tijekom našeg đira Stradun bio pun, Dubrovčani su napokon došli na svoje, uživali su u kavi na taracama, cijeli je Grad bio živnuo, brzo smo se uvjerili kako je situacija, barem ako se pita prodavače s kojima smo razgovarali, potpuno drukčija. Malo toga je zapravo otvoreno po Stradunu, a posebno po Ulici od Puča. Naš đir započeli smo u Ulici sv. Dominika kod Dubrovačke kuće gdje nas je dočekala Dora Orešić.
— Bili smo zatvoreni jedino tijekom lockdowna kad je bilo obvezno. Osim toga radili smo cijelo vrijeme, malo skraćeno tijekom siječnja i veljače. Nema puno posla, ali isto nam je radili ili ne radili. Bolje je ovako, lakše je nego stati doma i ne raditi ništa. Po gradu ipak ima nekog šušura. Ljudi dolaze u našu butigu jer imamo hrvatske proizvode i fine stvari koje često kupuju za posebne, svečane prigode. Ove godine smo radili i platnene maske s uzorcima konavoskog veza i raznim dezenima koje su ljudi tražili. Turisti nam dolaze povremeno, a pogotovo oni koji su ‘zapeli’ u Gradu pa među njima već imamo i stalne mušterije koje se vraćaju po koju dodatnu sitnicu – otkrila nam je Orešić.
Nadamo se sezoni
Nada se kako će cijepljenje pomoći s cijelom situacijom i da će gosti moći dolaziti u Dubrovnik. Ističe kako su njihovi zaposlenici već primili jednu dozu cjepiva.
— Nadam se da će se uskoro i aerodrom pokrenuti. Gosti koji preko njega dolaze su nam najvažniji, čak i više nego oni s cruisera. A, nadam se da će se i oni oporaviti, da ćemo imati nešto od sezone – rekla je Dora Orešić.
U jednoj oleoteci na Stradunu dočekala nas je vedra i nasmijana prodavačica Željka Pavlinović. Istaknula je kako su i oni bili zatvoreni jedino tijekom lockdowna, dok su ostalo vrijeme bili otvoreni za sve posjetitelje. Posla nema ni približno kao prije, otkriva nam Željka, ipak ima i nešto turista koji im dođu u butigu.
— Naši ljudi tu i tamo dođu, stranci više ‘nalete’, pogledaju i pođu ća, nema ih još baš puno. Iskreno se nadam da će se situacija uskoro poboljšati, pogotovo s olakšanim uvjetima ulaska u Hrvatsku, a i s cijepljenjem. Bili su nam čak i ljudi s cruisera, spominjali su i uvođenje bubble šetnji. Nadam se da će biti bolje – istaknula je Pavlinović.
Naš smo đir nastavili dalje Stradunom, a u jednoj od suvenirnica naišli smo i na prodavačicu Selenu Galić.
— Ima nešto ljudi, ali sve je to baš slabo. Iskreno, nismo baš pozitivni. Ipak smo otvoreni pa je i to nešto, ali ne polažemo velike nade. Bude nešto turista, pretežito uzmu magnete i razglednice. Ovu smo butigu otvorili prije mjesec dana. Vlasnik ima dvije pa je odlučio zasad samo jednu otvoriti. Bilo bi vrijeme da se nešto pokrene napokon, vidjet ćemo, moramo se nadati boljemu. Mislili smo da će već biti nešto od sezone, tko je mogao pomisliti da će se sve ovoliko odužiti? Ipak, sretni smo što radimo. Zimus smo bili zatvoreni jer se nije isplatilo raditi – istaknula je Galić.
Ništa se još nije uputilo
U susjednoj suvenirnici na Stradunu simpatična Josipa na vratima je dočekivala potencijalne kupce pa je izdvojila i nekoliko trenutaka za nas.
— Ništa se još nije uputilo, užas. Otvoreni smo pa je to bar neka utjeha, ali nažalost, posla još nema ni blizu. Mi smo radili cijelo vrijeme, osim u lockdownu. Zimu smo završili na nuli, a i sad mi se čini isto k’o i na zimu. Ne vidim nikakav veći, značajniji pomak. Nada je tu, ali ne znam što će od svega biti. Što vrijeme više odmiče, nada je manja – rekla nam je Josipa.
‘Zavukli’ smo se i u Ulicu od Puča u
kojoj je većina butiga još uvijek zatvorena. Vlasnici i prodavači nisu bili toliko voljni komentirati, uglavnom razočarani trenutnom situacijom u kojoj se nalaze. Mogli smo od pojedinih tako čuti da su im ‘očekivanja nikakva’, da su otvoreni, ali da ima dana kada im nitko ne uđe u butigu. Ističu i da su se i prošle godine nadali nekakvoj sezoni pa da ni od toga nije bilo ništa.
Ipak, u cijeloj toj tmurnoj situaciji u Ulici od Puča, naišli smo i na raspoloženo lice gospođe Marije Rilović u jednoj od sporednih ulica.
— Turisti kod nas rjeđe navraćaju jer smo zavučeni. Ipak, morali smo otvoriti, dodijalo nam je stat’ doma, predugo je to trajalo. Zbog mentalnog zdravlja, ako ni za što drugo, bolje je da smo u butizi i da radimo. Navrati tu i tamo netko, više gleda, nego što kupi. Nećemo se sigurno od toga rekuperat’, ali sve je bolje nego stati doma. Nadali smo se da će ova godina biti bolja, da je ona prošla bila najgore što nam se dogodilo i da ćemo nekako uspjeti preživjeti. Ali, ako ova bude ista kao prošla, nema nam spasa. Daj Bože da bude barem postsezone. Ovo je inače tradicijski obrt, niskoprofitabilni ručni rad iz Konavala, ali to je nešto što mi volimo, čime se bavimo i što sami radimo – istaknula je gospođa Marija.
Nadamo se da ćemo preživjeti
Dodala je kako ih Grad subvencionira kao tradicijski obrt s dvije tisuće kuna mjesečno, ali da ove godine još uvijek čekaju na raspisivanje tog natječaja.
— To nam je od presudne važnosti za preživljavanje. Nadamo se da će uskoro i to doći. Koliko god je malo, nama to znači, osigura nam dio najamnine koji moramo plaćati. Inače smo tijekom cijele godine otvoreni kad je situacija ‘normalna’. Zatvorimo na mjesec dana da dođemo malo sebi u siječnju i veljači – rekla nam je gospođa Marija koja je u ovoj butizi inače vezilja i ‘logistika’ te ‘desna ruka’ svome sinu koji je vlasnik obrta. Dodaje kako je cijela obitelj u ovome poslu te kako sve sami rade. Dakle, među našim sugrađanima određene nade ipak ima, ali trenutna situacija i njezina realnost faktor je koji ih u velikoj mjeri obeshrabruje. Ali, ne daju se smesti. Unatoč nepovoljnim uvjetima, odlučili su otvoriti svoje butige i idući dan po dan napraviti onoliko koliko se u zadanim uvjetima može napraviti.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 28. travnja 2021.