Školarci osnovnih i srednjih škola u cijeloj zemlji polako prestaju poštivati autoritete, činjenica je kako su sve gori odnosi učenika prema profesorima.
Događa li se to zbog novih pravila u školstvu, gdje učenici imaju veća prava, a paralelno s time i zaboravljaju svoje obaveze, te se tako cjelokupni školski sustav spušta na nižu razinu. Situacija u osnovnim školama s kojima smo kontaktirali je, s druge strane, odlična. No, svakodnevne neugodne situacije nisu izuzetak u dubrovačkim srednjim školama.
Naša škola nije "pusti otok"
Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole Ante Perušina mišljenja je kako su za nasilje među mladima i mladih prema autoritetima krivi vanjski faktori i općenito povećanje prava učenika, koji su svjesni istih, no još nisu svjesni posljedica.
– Naša škola nije pusti otok na moru, i kod nas se događaju povremeni oblici nasilja. Normalno da ne možemo zatvarati oči pred time da postoji verbalno nasilje, no i učenika i roditelja prema nastavnicima. Mehanizmi i autoriteti rade dosta stvari kako bi situacije držali pod kontrolom, nastavnici, pedagoške službe i na kraju ja kao ravnatelj radimo sve da bismo imali normalnu nastavu i odnose u školi. Činjenica je da je to sve teže i teže, roditelji u svakom slučaju stanu na stranu djeteta, a takav stav roditelja kod djece razvija svojevrsnu mogućnost "slobodnijeg" ponašanja, agresivniji pristup i stav prema nastavniku. Naime, naši profesori moraju potrošiti dobar dio sata kako bi iskontrolirali situaciju da se nastava odvija relativno normalno. No moram istaknuti da iako nasilja nema, to postižemo isključivo upornim i stalnim radom – ističe nam Perušina.
Ravnatelj ističe i kako je stvaranje radne atmosfere potrebito nažalost zbog činjenice kako profesori, a i oni mirniji učenici, troše svoju energiju umjesto na učenje i dobitak novih znanja, na smirivanje napetih situacija.
– Uzaludna je cijena stvaranja radne atmosfere, ovo jest zlostavljanje nastavnika koje se proširuje i na učenike koji su u školu došli učiti, koji su mirni. Nemirni učenici ističu sebe zanemarivanjem autoriteta i stvaranjem neugodnih situacija, korištenjem mobitela, nenošenjem predmeta za školu i sličnim otporima – naglašava Perušina.
Učenici iskorištavaju situaciju!
Prema novom pravilniku, učenik se ne smije udaljiti s nastave, učitelj mu ne smije reći da ide van – u Hrvatskoj su učitelji dužni držati učenike koji ugrožavaju nastavu na satu, u učionici zajedno s ostalima. Učenika se ne smije odstraniti s nastave upravo jer stalno mora biti pod školskim nadzorom, odnosno škola je odgovorna za njega.
Ravnatelj Pomorsko tehničke škole Tomislav Vitković potvrdio je da se ionako loša situacija, kako u školi, tako i općenito u školstvu u Hrvatskoj, sve više pogoršava.
– Učenici su proučili pravilnik i itekako su svjesni što mogu, a što ne mogu raditi. Povremeno imamo nasilja u školi i ono je uglavnom verbalno. U tom slučaju, sankcije postoje, no i druge konkretne mjere. I u drugim školama ima verbalnog nasilja, ne samo u ovoj školi. Smatram kako se povećava broj nasilnih učenika, te otkad je donesen novi Pravilnik o odgojnim mjerama situacija se dosta promijenila u negativnom smislu i mislim da je upravo to jedan od glavnih razloga zašto se učenici ovako ponašaju, jako su dobro upoznati s pravilnikom i itekako ga iskorištavaju – napominje nam Vitković.
Osnovnoškolci su još uvijek "dobri"
Kroz osnovnoškolsko obrazovanje učenici prolaze protokole o pravima i obavezama u njihovom školstvu. Učenici se informiraju o načinima kako se ponašati u školi, te ih se uči koja su im prava, ali i koje su im obaveze. To se uglavnom radi na satovima razredne zajednice. Tako u osnovnim školama nema zabilježenih slučajeva međusobnog nasilja djece, ili pak djeteta prema profesoru. Situacija se rješava putem obrazaca i protokola po kojem se postupa i slučajevi konflikta se ne ponavljaju, jer se s učenicima razgovara.
– Općenito gledajući, u našoj školi problema nema. Ako on i postoji, mi, stručna služba – razgovaramo s učenicima i na taj način ih rješavamo, zato su tu pedagozi i psiholozi. Uglavnom se stvari, budući da nisu velike, razriješe. Imamo obrasce koje učenici popunjavaju, ako se na primjer netko potuče i slično. Djeca ispune obrazac, navodeći na primjer "Potukao sam se tad i tad, uradio to i to tome i tome ili osjećao sam se tako i tako", a mi to dokumentiramo i svaki put se stvari riješe. U praksi se one ne ponavljaju. Uglavnom, učimo ih da pruže ruku, ispričaju se, naučimo učenike da vjeruju kako se stvar neće ponoviti i slično. Imam osjećaj da se stvari uvijek pozitivno riješe – istaknula nam je školska psihologinja u OŠ Marina Držića Maja Hatvalić.
Učenici se prema profesorima odnose sa izuzetnim poštovanjem, isključujući učenike koji imaju psihičke probleme, a i tada se to rijetko događa. Unutar njihove dijagnoze tu su i situacije kada se ne ponašaju primjereno školskim pravilima, no to je očekivano i prihvaćeno. U okviru njihove dijagnoze – uzmimo dijagnozu poremećaja u ponašanju – učenik je agresivan prema nastavniku, ali to ulazi u opis poremećaja. Situacija nije kritična, jer se redovna djeca ponašaju primjereno. Naravno da se kao i u svakoj školi učenici suprotstavljaju profesorima, ali to je na način da se zalažu za prava za koja misle da su im oduzeta. Na primjer bune se protiv testa ako nisu dovoljno vježbali ili im pak profesori idu prebrzo sa gradivom, te da ga ne mogu slijediti. To su one "pobune" na legitimne načine, a rješavaju ih na način da pristupe profesoru i jednostavno mu kažu, a ako im to ne "upali", dođu kod nas u stručnu službu i nama se potuže pa mi razgovaramo s profesorima. Ozbiljnog nasilja prema profesorima, verbalnih ispada, nema, osim što su oni zabilježeni kod slučajeva djece koja imaju dijagnozu – ističe Hatvalić.
Kakva je situacija s nasiljem u školama u OŠ Ivana Gundulića, OŠ Antuna Masle u Orašcu i u OŠ Cavtatu te što o svemu kažu iz udruge Nastavnik čitajte u novom broju tjednika duList, koji se od srijede nalazi u prodaji.