Hrvati su drski, često se svađaju i viču, te omalovažavaju i vrijeđaju državna tijela i njihove službenike. Tako se barem da zaključiti iz objašnjenja Ministarstva unutarnjih poslova kojim se statistikom opravdava u javnost pušten prijedlog novog Zakona o javnom redu i miru.
Brojne njegove odredbe izazvale su nevjericu i u najmanju ruku podsmjeh građana. A da ne govorimo o nedorečenostima koje otvaraju put eventualnim manipulacijama i krivim tumačenjima. Jer, za neke predložene kazne jednostavno nije jasno niti što podrazumijevaju niti kako će se provoditi.
Evo i primjera: u članku 23. prijedloga Zakona piše kako će se kaznom od 2 do 4 tisuće kuna kazniti onaj tko na javnom mjestu kretanjem, gestikulacijom, verbalno ili na drugi način kod drugoga izazove osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti. Znači li to da zbog straha od kazne ne smije više nikom reći 'bu' onako iz šale?! I tko će biti taj koji će ocijeniti koja kretnja kod nekog izaziva strah, uznemirenost…
Ostojićev zakon kritiziran je zbog još jedne stvari – nedostatka javne rasprave. O nedorečenostima spomenutog zakona i izostanku javne rasprave porazgovarali smo s PR stručnjakom Zoranom Pucarićem, koji se uvodno osvrnuo i na još neke zakone, čije su odredbe ili nedorečene ili neprimjenjive, ili…
– Griješe oni koji tvrde kako saborski zastupnici ništa ne rade, a primaju plaću. Dapače, ponekad i pretjeruju u radu, a propisi koje donesu nerijetko reguliraju nepotrebne stvari. Tako je Zakonom o poticanju zapošljavanja tradicionalna pomoć u jematvi ili branju maslina postala vrlo problematična ukoliko ste zaposleni, a ne živite na istoj adresi kao i vlasnik vinograda ili maslinika. Kazna za takvu pomoć može biti i do trideset tisuća kuna. Koga inspekcija ulovi, najbolje da izjavi kako krade grožđe – kazna za to znatno je manja.
Nevjerojatno je da u javnoj raspravi prije donošenja ovog zakona nije sudjelovao nitko tko ima bar nekoliko čokota loze ili nešto maslina. Slično je i sa Zakonom o radu čije su odredbe o preraspodjeli prekovremenih sati neprimjenjive u hrvatskom turizmu (kao da autori zakona nisu nikada čuli za turizam). Pišu li se zakoni da bi što pravičnije uredili stvaran život ili za neke potpuno druge svrhe? Služe li javne rasprave o tim zakonima za poboljšanje njegovih odredbi ili kao dimna zavjesa kojom će se prikriti neki drugi problemi ili neprimjetno provući neki sasvim drugi zakon? – pita se Pucarić.
Kad je riječ o najnovijem prijedlogu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Pucarić smatra kako nam je time jasno dano do znanja da je državna kasa prazna.
– Iako statistike pokazuju stalan pad broja prekršaja, pobrojani prekršaji znatno su poskupili. Prijedlog zakona donosi i neke novosti poput prava policije da privremeno oduzme pojačalo onome tko bez odgovarajuće dozvole glasnom glazbom remeti javni red i mir, posebice nakon 22 sata.
Bit će zanimljivo vidjeti kome će policija iz stana odnijeti pojačalo i kazniti ga sa šest tisuća kuna zbog preglasnog tuluma. Čak bi vas i neispravna perilica rublja koja pretjerano buči kod centrifuge mogla koštati šest tisuća kuna ukoliko ju koristite po jeftinijoj struji – govori Zoran Pucarić.
Ipak, članak 17. Zakona posebno mu je zanimljiv. A zašto potražite u novom broju duLista.