U trećem kvartalu ove godine prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj je iznosila 5529 kuna, što je jednako prethodnom kvartalu te za 2 posto više u odnosu na isto razdoblje 2016. godine.
Prema podacima servisa MojaPlaća, najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu i to 12 posto iznad prosjeka te iznosi 6 202 kune, a na drugom je mjestu Dubrovačko-neretvanska županija gdje su plaće 1 posto niže od prosjeka.
Najniže plaće u trećem kvartalu 2017. zabilježene su u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, čak 22 posto ispod prosjeka te u Požeško-slavonskoj županiji gdje je prosječna mjesečna neto plaća iznosila 21 posto manje od prosjeka, baš kao i u Virovitičko-podravskoj županiji (-21 posto).
Medijan plaće na nacionalnoj razini je nešto niži od prosječne plaće i iznosi 5 242 kune, što znači da je veći broj ispitanika koji prima plaću manju od navedenog prosjeka, nego onih ispitanika čija je plaća viša od njega.
-Pribrojimo li neto plaći bonuse, tada je visina prosječne mjesečne plaće 5 768 kuna, što je također isto kao i u prethodnom kvartalu – navodi se u istraživanju.
Što se tiče očekivanja o visini plaće ispitanici u prosjeku očekuju 5 361 kunu što je 3 posto niže u odnosu na realnu prosječnu plaću u Hrvatskoj. U trećem kvartalu 2017., osim kategorije top managementa, koja ima u prosjeku 121 posto višu plaću u odnosu na prosjek, najplaćenija zanimanja su ona iz područja tehnologije i razvoja (71 posto više od prosjeka), ljudskih potencijala (+36 posto) te informacijskih tehnologija (+34 posto). Najmanje prosječne plaće imaju radnici u tekstilnoj i kožnoj industriji (-45 posto), pomoćnim zanimanjima (-40 posto) te radnici u uslužnim djelatnostima (-38 posto). Radnici u jednoj od najpopularnijih kategorija, turizma i ugostiteljstva, imaju u prosjeku 21 posto nižu plaću od prosjeka.
U posljednja tri mjeseca muškarci su imali u prosjeku 12 posto višu plaću od žena. Muškarci su u prosjeku zarađivali 5 845 kuna, dok su žene zarađivale u prosjeku 5 205 kuna. U odnosu na prethodni kvartal prosječna mjesečna neto plaća muškaraca viša je za 1 posto, a žene imaju istu plaću kao i prethodni kvartal.
Kroz servis MojaPlaća ispitanici koji pokazuju interes za rad na drugom radnom mjestu moraju odgovoriti koliku plaću očekuju, a zatim se taj podatak uspoređuje s realnim podacima o plaći u tom sektoru. Rezultati ovog upitnika pokazuju da muškarci u većoj mjeri podcjenjuju plaću za željeno radno mjesto nego žene. U prosjeku, muškarci očekuju 4 posto nižu plaću od one koja je realna, dok su žene točnije u procjeni i očekuju svega 1 posto nižu plaću od one koju zaposlenici u tom sektoru realno i dobivaju.
Očekivanu plaću u najvećoj mjeri podcjenjuju ispitanici s postdiplomskim (-15 posto) i visoko obrazovani ispitanici (-11 posto), dok je u najvećoj mjeri precjenjuju nekvalificirani, kvalificirani i visokokvalificirani radnici; oni očekuju da će im plaća biti 17 posto viša nego što je to realno. Visinu plaće koja je najbliža onome što je realno, očekuju ispitanici sa srednjom stručnom spremom (1 posto više).
Osobe sa završenim fakultetom imaju u prosjeku 48 posto višu plaću u odnosu na osobe sa srednjoškolskim obrazovanjem, a 22 posto višu plaću od prosječne. Završeni magisterij ili doktorat povećava plaću u prosjeku za čak 89% u odnosu na srednju stručnu spremu.
U odnosu na prosječnu plaću u istraživanju, ispitanici sa srednjom stručnom spremom imaju prosječno 18 posto nižu plaću, dok ispitanici s postdiplomskim ili MBA školom imaju 56 posto višu plaću od prosjeka. Ispitanici s višom stručnom spremom imaju 6 posto višu plaću od prosjeka, ali 29 posto višu od ispitanika sa srednjom stručnom spremom.
Visina plaća ovisi i o vlasničkoj strukturi tvrtke, stoga su plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu 10 posto više od prosjeka i iznose u prosjeku 6 073 kune, dok su plaće u tvrtkama u pretežno domaćem vlasništvu najniže i iznose 5 279 kuna (5 postomanje od prosjeka). Prosječna plaća u tvrtkama u državnom vlasništvu ista je kao i prosjek i iznosi 5 534 kuna, dok su plaće u javnoj i lokalnoj samoupravi 3 posto više od prosjeka i iznose 5 716 kuna.
U tvrtkama s manje od 10 zaposlenih prosječna plaća je 13 posto ispod prosjeka i iznosi 4 791 kunu, dok je u tvrtkama do 19 zaposlenika plaća 2 posto niža od prosjeka i iznosi 5 410 kuna. Prosječna plaća u tvrtkama s 20 do 49 zaposlenika iznosi 5 666 kuna i 2 posto je viša od prosjeka. Najviša prosječna plaća je u tvrtkama većim od 1 000 zaposlenika; 4 posto viša od prosjeka i iznosi 5 727 kuna.
Najviše zaposlenika kao beneficiju prima naknadu za putne troškove (42 posto). Mobilni telefon za osobnu upotrebu ih ima četvrtina (25 posto), a omogućen parking (u potpunosti ili barem djelomično) njih 19 posto. Fleksibilno radno vrijeme ima 17 posto ispitanika, a edukacije njih 15 posto. Četvrtina ispitanika (25 posto) nema dodatnih pogodnosti na poslu.
Što se tiče očekivanja, ispitanici su i po pitanju beneficija jako realni: njih trećina (34 posto) ne očekuje nikakve dodatne pogodnosti, dok ih najviše (35 posto) očekuje naknadu za putne troškove, što i je najčešća beneficija zaposlenih. Ono gdje se očekivanja razlikuju od prakse jest u edukacijama; 28 posto ispitanika očekuje edukaciju, dok je ona realna beneficija 15 posto zaposlenih ispitanika.