Da, bilo je to prije nepune četiri godine. U pobjedničkom, kurtoaznom obilasku svoje parokije usput se svratilo i na turistički Lopud. Reda radi ušlo se i u park Đorđić-Mayneri. Nije se udostojio desetak minuta prošetati i upoznati perivoj.
Tu na početku, pokraj egzetre u pozi Bonapartea okružen egzistencijalno ovisnim poslušnicima ispred TV kamere mudro zaključuje kako je pravo rješenje za održavanje parka otvaranje caffe bara ili sličnog lokala u samome perivoju. Ni do dana današnjega čuđenju ne bi bilo kraja da se kroz protekli mandat na svakom koraku nije potvrđivala zaslijepljenost profitom u suhoparnom naporu zgrtanja na uštrb duše Grada.
Monstruozna ideja o otvaranju buffeta ubrzo je prešućena. Ali ne i politika krutog, bezdušnog materijalizma. Pa počinje provođenje naloga osamostaljivanja gradskih poduzeća. U kaosu prijetnji opstanka svi se počinju snalaziti kako znaju i umiju; otkazi ('tehnološki viškovi' ) pljušte na sve strane. Pa uz 16 'suvišnih' radnu knjižicu dobiva i radnica lopudskog parka.
Napušteni i nepoželjni
Ostajemo napušteni, nepoželjni. Prikraćeni za već ukorijenjeno bogatstvo, osakaćeni u turističkoj ponudi. I službeno (Mjesni odbor) tražimo da se produži, barem za kratko, zaposlenje otpuštene i tako civiliziranom ponudom parka nadolazeća sezona privede kraju. Odgovor izostaje, muk potvrđuje nebrigu.
Tražimo zaposlenika, kumimo i molimo ovoga i ovu da bi ipak, istina palijativno, ali učinkovito slijedeće dvije godine održavali i obnavljali Perivoj. Uviđavnošću Čistoće, TZ-a i donatora. Stalno u nadi da će tračak kulture ljudskog razuma prevladati. Surovost i besćutnost spram zajedničkih vrijednosti.
Nakon pustih dopisa, moljakanja , razgovora i uvjeravanja za potrebu stalnog zaposlenika, u danima predizbornog ozračja dobija se zeleno svijetlo raspleta. I naravno, rješenje se spušta na domišljatost štitonoše. U rukavu već čuvani džoker uz primisli prizemne razine sitničarskih koristi koincidira pridošlim momkom iz susjedstva sa svjedodžbom „ šumarskog tehničara“.
I tako u mreži i sprezi komunalnih fotelja bez ikakve, a kamoli službene obavijesti Mjesnom odboru, lopudskim Udrugama koje u svom programu imaju brigu o zaštiti prirode i hortikulture otoka, dogovori se i objavi natječaj, do sada nikad viđenog teksta: za radno mjesto sezonskog vrtlara na Elafitima, uvjet: SSS – šumarski tehničar. Svi koji su ga pročitali, dovedeni u nedoumicu, zapitali su se: 'Znači li ovo da ćemo sada imati uz vatrogasce nekoga tko će se brinuti o sječi šuma na Elafitima. Ali trebat će mu nabaviti helihopter ili barem veći gliser da može skakutati od jednog do drugog otoka', redali su se komentari čuđenja.
Predizborna farsa
Nespretnost , kamuflaža, prozirnost iza navučenog zastora. Isključeni su svi; priučeni i stručni vrtlari, hortikulturisti. Koliko se za ovaj slučaj brige o perivoju Đorđić-Mayneri nameće potreba šumarskog tehničara neka se izjasni struka. Dakako da će se ovim uposlenjem riješiti pražnjenje septičke jame, okopavanje okućnice, branje maslina, gnjojenje voćaka, čuvanje kuće. U današnje vrijeme zahvalnost za zaposlenje je neizmjerna. A nije se zapitalo: 'Ima li netko od mještana ili mještanki rođenih na Lopudu da je nezaposlen, a da bi zdušno radio u parku? Imali netko koga preporuča M.O., neka od Udruga, mještani Lopuda?'
Farsa predizborno obavljene dužnosti tako je providna što se i sam početak radova predviđa od 1. travnja umjesto od samog početka godine. Jer već je trebalo obaviti rezidbu 50-ak ruža, znatan dio stablašica, pelargonija, ruzmarina, živice spiree, oblikovati kuglaste lovorike, orezati suho lišće palmi (višegodišnji naslagani prstenovi), spriječiti širenje bambusa, isprazniti i očistiti ribnjak, uz brojne partere srediti obrubno kamenje, očistiti crpni puč slatke vode, onaj drugi očistiti i pokriti jer je jako opasan da netko, posebno dijete u njega ne upade. Na ulazu je trebalo srediti oko 10 metara kvadratnih drenaže, po šetnicama postaviti (14 komada) stalnih prepreka protiv izlokavanja zbog jakih kiša itd.
U životnom neukusu političkog miljea ništa čudno nije kada se netko zalaže za trajektno pristanište u živom i povijesnom središtu mjesta ne misleći o šteti budućih generacija ovisnih o turizmi, ali i o zimskim nevremenima kada bi danima bili odsječeni od kopna.
Namjera pretvaranja višestoljetnih zelenih površina (Ivanje brdo) u apartmansko naselje, zamišljati stambenu izgradnju poviše magistrale, nebodere na Srđu, zašto ne! Kada se vidu iz aviona pa što smeta da se vidu i sa Straduna?
Htijenje za svevlašćem
A pod Lazaretima pontonsko pristanište kao na nepristupačnim obalama za izvoz rudače i nafte. Možda je to tako dalekovidno da običan smrtnik ne može ni dokučiti budući spas. Jer u gospodarskim nevoljama za očekivati je i izvoz kamenja i tucanika kao jedinog industrijskog proizvoda. I to baš onoga sa Srđa!
A kada izgradnja počne i euri se budu prebrojavali nije vrag da se za umorne prste neće zalijepiti barem svaka stota novčanica. Zanemarivo, to je samo 1 posto ili ukupno deset milijuna. A dotle, u građevinski divno obnovljena zdanja Dubrovačkog sveučilišta treba izmijeniti program studija i uvrstiti zvanja vrtlara, kosača, zaljevača, kućepazitelja, čistača, poslušnika na rodnoj grudi vlasnika tuđina.
I vještinu nadmetanja s radnom snagom s Istoka. A na obrubu golf platoa uz ogradu zamišljena je živopisna kladionica s 9 ili 18 dalekozora. Tko prvi ugleda živo če'jade unutar zidina dobitnik je prve i najveće nagrade. Jer htijenje za svevlašćem rađa opskurnost racionalnosti, uništavanje suparništva i isticanje samoispravnosti kulta ličnosti. Pa tako što prije treba potrljati DPDS jer je ono stvorilo što danas imamo i čime se dičimo. A klica žive duše i radosti novih naraštaja nakon duge životnosti ubijena je s prestankom Malog raspjevanog Dubrovnika .