U Dubrovniku je 6. rujna o.g. iznenada umro Tonko Radica, od desete godine života građanin ovog grada. Rodio se 11. kolovoza 1932. godine u Splitu, gdje je pohađao osnovnu školu, nakon čega je u Dubrovniku nastavio živjeti s obitelji i završio Gimnaziju.
Studirao je geografiju na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je u prosincu 1956. diplomirao s temom diplomskog rada “Konavle, Regionalno-geografski prikaz”.
Na istom fakultetu položio je postdiplomski studij i u ožujku 1977. godine magistrirao s temom magistarskog rada “Prostorna i funkcionalna diferencijacija gradske aglomerijacije Dubrovnika” i tako stekao akademski stupanj i zvanje magistra geografskih znanosti.
Godine 1973. upisan je i uvršten među znanstvene istraživače iz znanstvenog područja geografije i prostornog planiranja u Republičkom savjetu za znanstveni rad SR Hrvatske.
Sa svojom obitelji prebivao je u Zagrebu, odakle tijekom svoje dugogodišnje stručne prakse kontaktirao i surađivao sa velikim brojem stručnjaka i brojem institucijama i upravnim tijelima u cijeloj Hrvatskoj.
Od 1. ožujka 1958. do 6. lipnja 1993. radio je u Urbanističkom institutu SR Hrvatske u Zagrebu kao prostorni planer urbanist i savjetnik. Bio je član odgovornih tijela Instituta, vršio dužnost rukovoditelja radne skupine i Zavoda za prostorno planiranje, te bio odgovorni i stručni rukovoditelj i koordinator za više radnih zadataka.
U svom 35. godišnjem stručnom planerskom radu upoznao je i usvojio opseg i tehnologiju rada u prostorno planerskoj struci. Surađivao je na izradi metodologija rada (metodskog pristupa), a kao autor ili suradnik na nekoliko stotina razvojnih prostornih i urbanističkih planova, te posebnih studija istraživanja pojedinih sektora urbanističke problematike s brojnim stručnim i znanstvenim instiitucijama i pojedincima na prostorno planerskim zadacima i geografskim temama. Objavio je i veliki broj stručnih radova.
Izlagao je i koncepcije poslovnih planova na kojima je radio Institut pred domaćim samoupravnim tijelima i na brojnim javnim nastupima, kao i pred inozemnim institucijama i javnosti. Sudjelovao je u radu i organizaciji brojnih stručnih savjetovanja, kongresa, znanstvenih skupova i drugih sastanaka u zemlji i inozemstvu.
Od 7. lipnja 1993. do 15.svibnja 1998. radio je u Ministrastvu prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske kao načelnik odjela u Zagrebu za prostorno planiranje. Kroz to vrijeme surađivao je na izradi nekoliko važnih prostorno planskih radova državnog značenja.
Od ostalih aktivnosti u svojoj 50-godišnjoj praksi bio je član projektnog savjeta Vegetacijske
karte Hrvatske (za područje SR Hrvatske), Upravnog i nadzornog odbora Geografskog društva Hrvatske, član Urbanističkog društva Grada Zagreba, tajnik Urbanističkog saveza Hrvatske, a izvan službenih i stručnih odnosa bio je član Matice Hrvatske u Zagrebu i Drštva prijatelja grada Dubrovnika i dubrovačkih starina u Zagrebu.
Od 16. svibnja 1998. nalazio se u mirovini, ali i dalje povremeno aktivno surađuje s brojnim institucijama u Zagrebu, Splitu i posebno Dubrovniku (Županijski zavod za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije, Zavod za povijesne znanosti HAZU Dubrovnik, IGH ispostava Dubrovnik i dr.) na izradi prostorno planske dokumentacije (na primjer: prostorni planovi Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, općine Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje, Ston te studija stanovništva za područje Konavala, urbanistički planovi Dubrovnika, Cavtata, Molunta.
Za svoj rad i društvenu aktivnost više je puta usmeno i pismeno pohvaljen ili nagrađen kao stručnjak poslovni planer-urbanist.
Odlukom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, na temelju člana 98. Ustava Republike Hrvatske odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti u Zagrebu 27. svibnja 1997.
Čvrsto vezan za Dubrovnik i šire dubrovačko područje, i u posljednjoj godini života darovao je javnosti još jedan podsjednik na njegov cjeloživotni rad, predstavivši svoje posljednje djelo, opsežnu knjigu ” DUBROVNIK I OKOLICA”, na promociji koja je održana u Župi dubrovačkoj u svibnju 2016.
Dubrovnik i njegova okolica, pobuđivala je i zaokupila njegovu stručnu pozornost dugi niz godina kroz dugogodišnji stručni i znanstveni rad na geografskim istraživanjimate na području urbanizma i prostornog planiranja u ovom kraju.
Kako je u tom suvremenom razdoblju, općenito u svijetu, ali i u našoj zemlji, pa tako i na prostoru Dubrovnika i njegove okolice, došlo je do snažnog društvenog, gospodarskog, demografskog i prostornog razvitka, i on je odlučio probuditi svoj dotadašnji rad s geografskog i prostorno planerskog , ali i s drugih gledišta, te cjelovito proučiti i objasniti učinke djelovanja ovih složenih suvremenih društvenih procesa na preobrazbi grada Dubrovnika i njegove okolice.
Ovim radom želio je objasniti poseban dubrovački primjer urbanizacije i preobrazbe tog prostora, koji nije potaknut razvitkom industrije, već tercijarnih uslužnih djelatnosti, prvenstveno turizma i to na posebnom uskom uzdužnom dijelu krajnjeg jugoistoka Hrvatske države, gdje se poklapaju granice grada Dubrovnika i općina u okolici s državnom granicom između Republike Hrvatske i susjednih samostalnih država Bosne i Hercegovine i Crne gore, a preko mora i Italije.
U knjizi se razmatra suvremeno razdoblje u razvitku grada Dubrovnika i njegove okolice, odnosno razdoblje poslije Drugog svjetskog rata do današnjih dana , dok su u prošlost ide samo toliko koliko je bilo potrebno bolje shvatiti suvremeni razvitak.
Naglašena je prostorna i funkcionalna uzajamna međuovisnost grada i okolice, koja je imala za posljedicu njegovu preobrazbu.
Na sve to su utjecale brojne pozitivne i negativne promjene u prostoru Hrvatske, pa tako i u Dubrovniku i njegovoj okolici.
Prikazani rad predstavlja pokušaj uočavanja i objašnjavanja nekih suvremenih promjena u razvitku Dubrovnika i njegove okolice. Vjeruje se da može poslužiti kao doprinos boljem upoznavanju našeg grada i kraja na najudaljenijem dijelu Južno Hrvatskog primorja i predstavlja osobni pogled i stav autora na ograničeni dio razvitka Dubrovnika i njegove okolice, tako da je ostalo još dosta prostora za daljnje istraživanje.
Njegov odlazak na vječno počivalište na groblju Mirogoj, gdje je pokopan 12.rujna o.g., predstavlja značajan gubitak za područje javnog rada kojemu je posvetio cijeli svoj radni vijek.