Nakon 72 godine, koliko je „živio“ na Pilama, naš Radio Dubrovnik je prvi put emitirao svoj program sa svoje nove lokacije i sa nove adrese. Kako su i Pile neizostavni dio Grada, možemo reći kako je i naš Radio, kao i mnoga čeljad i mnoge ustanove, u svoje stare dane pošao iz Grada u neke nove dijelove Dubrovnika.
I s tim odlaskom, kao i s mnogima prije, a kako stvari stoje i sa mnogima ubuduće, zauvijek je nestalo još jedno obilježje Grada kojeg smo do sada poznavali. Nije valjda da će na kraju, „kad svi odu“ ostati samo, kako pjesma kaže „Leut i Orlando“. Jedan od velikih likova tog našeg Radio Dubrovnika u njegovoj velikoj povijesti bio je i Dunda Pero, kojeg nam je godinama „igrao“ gospar Tomislav Šuljak. S njim u điru, s Buže niz Peline, pa Zlatarskom pored Rozarija, kroz Vrata od ribarnice na Peskariju, u đir, za upoznati te manje znane i oku skrivene detalje Grada.
Zaboravljena „nulta“ točka
„Detalji, ti mali predmeti, pa ti skriveni mali zapisi u kamenu, toga je Grad pun i sve to može čovjeka obradovati svaki dan. Zato, kažem svakome: Čovječe pazi kuda hodaš!“ – pojašnjava mi dok polako tražimo te skrivene detalje Grada. Na Peskariji, ispred Kapetanije, gdje je nekad bio i Klub pomoraca, prva pauza. I prvo pojašnjenje gospara Šuljka. Austro – ugarska vlast činila je puno čudnih stvari po Gradu, ali i nekih dobrih, kao na primjer uvođenje točnog katastra, koji vrijedi i danas. Zna se i kako su nekadašnji Mali arsenal na Peskariji porušili i napravili zgradu koju i danas čeljad zove Kapetanija, koja je zanimljiva za ovu priču. Jedna od manje znanih stvari je i podatak kako su njihovi geodeti izmjerili točnu nadmorsku visinu, te je i označili na jednom od stupova Kapetanije, danas jedva vidljiv pomalo ruzinavi komad željeza ugrađen u njega. Upravo to je „nulta“ točka nadmorske visine, mjesto s kojeg su izmjerili i visinu Srđa, točno 412 metra. Dakle, stari dobri austrijski geodeti izmjerili su najsjeverniju i najjužniju, a zatim i najistočniju i najzapadniju točku Jadrana, te izabrali srednju, „nultu“ točku Jadranskog mora, s kojeg se po njima mjeri precizna nadmorska visina. Dakle, to je taj jedva vidljivi komad ruzinavog željeza i s te točke na stupu Kapetanije izmjerili su i visinu Srđa! Pa dalje preko Peskarije, pokazuje mi zazidani četvrti ili prvi u nizu volat nekadašnjeg Velikog arsenala, u kojem je konačno opet otvorena Gradska kavana. Dolazimo pred Vanjska vrata od Ponte, kroz koja se izlazi na Držićevu poljanu i pred Katedralu.
Najmanji kip parca i skrivena kuglica
S desne strane, prema ribarnici u kojoj zadnji ribari Grada prodaju svoj ulov, u zidu je jedva vidljiv najmanji kip Svetog Vlaha. Slijedi pojašnjenje; „Taj mali kip Sv. Vlaha donesen je sa Lokruma, iz tamošnjeg Lazareta i tamošnje prve crkvice posvećene zaštitniku Grada. Naime, odlukom Senata Lazareti na Lokrumu su srušeni, jer su, kao jaka utvrda, bili u opasnosti da ih netko ne osvoji, utvrdi se i od tamo napada Grad. Kako su srušeni, dozvoljeno je s Lokruma uzimanje građevinskog materijala od tamo i ugradnja unutar zidina u nove objekte. Mislim da je na taj način i ovaj mali kip Sv. Vlaha donesen i postavljen je ovdje. Dugo smo ostatke ruševina Lazareta na Lokrumu istraživali Ivica Žile i ja, on je to i nastavio, kad sam pošao u mirovinu, ali na žalost, od kad je on umro i to je stalo!“ Kroz Vrata od Ponte, vanjska i nutarnja, eto nas pred Gospom. Stanemo zbog novog skrivenog detalja. Točno ispred ulaznih skalina u Katedralu, sa strane od Dvora, jedva oku vidljivu i pomalo teškom mukom pronalazimo malu mesinganu kuglicu, kao malu frnju, ugrađenu u kameni pod. Ide pojašnjenje; Službeno, to je geodetska točka za analizu vertikale zapadne fasade Kneževa dvora, kako bi se u slučaju nekog novog potresa mogao utvrditi eventualni poremećaj, nagib ili utonuće zgrade. Horizontalni „reperi“, kako neki još zovu te mesingane kuglice, oznake u kamenu, postavljene su odmah iza potresa 1979. godine, te početkom 80 – tih, na nekoliko lokacija po Gradu. Na žalost nisu održavani zadnjih godina i pomalo su nestali. Uz njih, ako ih možda i pronađete na nekoj lokaciji po Gradu, nalaze se i mali, jedva vidljivi brojevi.
Nepoznati meštar od kamena
Tada, nakon tog potresa iz 1979., postavio ih je Zavod za obnovu, u kojem je tada radio i gospar Tomislav Šuljak. Idemo dalje, u potragu, uz opomenu i novo pojašnjenje: Pazi kuda hodaš! Vidi kamen ispod sebe. Kako se čeljad ne bi klizala hodajući po kamenu, obavezno je bilo taj kamen za popločavanje ulica Grada izrezbariti, napraviti po njemu neke rezove alatom zvanim „gogica“. Ponajviše tih kamenih ploča na ulicama Grada izrezbareno je vrlo jednostavno, ali kad krenete iza Gospe, naše Katedrale prema Pujiškoj ili Bunićevoj placi, u onom malom prolazu gdje je legendarni „Caffe Trubadur“ našeg pokojnog Trubadura Marka Breškovića, čekati će vas prava mala izložba meštra od kamena. Gotovo svaki kamen ugrađen u pod tog prolaza malo je umjetničko djelo. Radi se o nekom za poznatu povijest umjetnosti nepoznatom umjetniku, koji je bio tek jedan od klesara u kamenu, ali očito sa velikim talentom. On je u svaku od tih kamenih ploča na podu upotrijebio dekorativne elemente iz starohrvatskog pletera, a mi hodamo ovim Gradom i ulicama mu, a ne primjećuje sav taj stil, svu tu ljepotu dijela nepoznatog umjetnika koji je ostavio svoj trag u mnogim kamenim pločama. Ako gledate ispred sebe, pronaći ćete ih još na nekoliko mjesta, ali baš ovdje ih je najviše!