U sklopu kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. devet je umjetnika i umjetničkih kolektiva pozvano da kroz projekt “Grad kandidat: Razotkrivanje” interveniraju u prostor grada u skladu s načelima sustvaranja, eksperimenta i istraživačkog pristupa.
Nakon Siniše Labrovića, Vladimira Freliha, Igora Kuduza, Sandra Đukića, umjetničkog kolektiva Numen, Tine Gverović i Siniše Ilića dubrovačkoj se javnosti razotkriva Dalibor Martinis.
Akciju-instalaciju „Vječna vatra gnjeva” Martinis priprema kao projekt iregularnog privremenog spomenika tako da se olupina automobila zapali.
Projekt „Vječna vatra gnjeva“ komemorira/generira čin pobune koji se zbiva učestalo na marginama velikih gradova i u pravilu se iskazuje paležom automobila.
Zapaljeni automobil kod građanina pobuđuje osjećaj nelagode jer izaziva asocijaciju na nezadovoljstvo onih drugih (različitih), a protiv vrijednosti koje smatra svojim civilizacijskom dosegom, pa je takav čin ponajprije spomenik nesposobnosti društva da se održi kao univerzalna vrijednost.
Je li Grad (ono što je globalno poznato kao Dubrovnik) zaista grad ili je tek privid urbanog centra koji je zapravo izgubio svoje bitne karakteristike mjesta društvenog okupljanja i razmjene te postao razglednica za turističku prodaju? Ima li u njemu još prostora za kontradikcije, disenzus i otpor?
Rad je posljednjih godina izveden u Ljubljani, Grazu, Zagrebu i Subotici. „Vječna vatra gnjeva“ realizirat će se u subotu, 16. siječnja 2016. u Mokošici s početkom u 17 sati, a razgovor s umjetnikom sljedeći dan, 17. siječnja 2016. u 12 sati u Lazaretima.