Da je rad stvorio i oplemenio čovjeka, to je bjelodano jasno, ali da će ga nerad i nemar dokrajčiti, e to se već pretpostavlja.
Ušli smo u mjesec kolovoz, mjesec velikih vrućina i požara, čemu smo već svjedočili minulih ljeta. Međutim meni nije niti tema niti nakana pisati o tome, već o jednoj naizgled običnoj trafostanici, preko koje ide glavni sklop za Konavle, pored Osnovne škole u Cavtatu na Putu Stjepana Radića, koja je zapuštena do te mjere da je zarasla u draču i korov skoro sa svih strana, pa se pitam postoje li odgovorni ili možda čak i nadležni za održavanje i čišćenje okoliša ovakvih objekata od krucijalne važnosti.
Ne želim ni promišljati da se kojim slučajem zapali drača oko nje, namjerom ili opuškom, jer ista je uz put/ulicu, koji bi problemi i kolika šteta bi nastala u Konavlima, sada usred ljeta „kada gori kam na kamenu“ od vrućine. Ne želim biti zloguki prorok ili ne daj Bože svjedok takvog slučaja, već mi je želja opomenuti i pripomenuti zaduženima za ovakve objekte, jer još uvijek nije kasno!