U subotu, 8. ožujka, u 19 sati u Galeriji Otok otvara se dvostruka izložba dubrovačkih umjetnica Gordane Bajurin i Berte Miloš. Iako koriste različite materijale i tehnike, njihovi se radovi unutar istog izložbenog prostora spajaju u dijalog – kontrasta i nadopunjavanja, preciznosti i geste, spontanosti i promišljenosti.
Gordana Bajurin izlaže cjelinu pod nazivom „Papir i maslina“ “ i već samim nam odabirom naziva ukazuje na neposrednost pristupa i materijala kojim radi – papirom, u obliku precizno rezanih ornamenata i motiva, i ozlaćenim krekovima masline. Poznate nam „mustrice“, papirnate ornamente arabeske, i ovoga puta presavijene, izrezane, rastvorene i ponovno otkrivene, Gordana slaže u multiplicirane i ponavljajuće nizove pozitiva i negativa, upućujući ujedno i na svoje fotografsko oko i iskustvo. „Mustrice“ i na ovoj izložbi nastaju recikliranjem i izrezivanjem starih računa, opomena, deplijana, plakata i drugih odbačenih papira. Uz izrezane i složene apstraktne forme, ovoga se puta kao oblici pojavljuju i ljudske siluete u pokretu, nabijene u jednu masu, jednu sliku, jednu energiju.
Osim fino izrezanih papira, Gordana nam u Galeriju Otok ponovno donosi i maslinu – preciznije ozlaćene krekove masline. Bojanjem masline u zlatnu boju, autorica nam pogled vodi na detalj, teksturu, formu i ornament; ali i ujedno zlati i apstrahira ideju masline u našoj svakodnevici, tradiciji i zajednici.
– Plod masline, ulje i drvo masline za nas imaju svojstva koja prerastaju u mitsko. Zbog toga nije nimalo čudno što se umjetnica zaustavlja upravo na ovom stablu. Na detalju njezinih lica, jer onaj tko u bezbrojnim oblicima koje stablo masline ostvaruje nije vidio čovjeka i njegov vijek, rijedak je. Gordana Bajurin je umjetnica koja posreduje između vremena i čovjeka. Uvijek koncentrirana na višeznačnost, na začudnost svakodnevice, posvećena tome da otrgne od prolaznosti ono što bi tako lako skliznulo u zaborav, Gordana majčinski pažljivo nama pred oči iznosi ona mjesta koja bismo trebali više gledati u životu. Maslina nas podsjeća na vjekovitost, izdržljivost, bogatstvo i ljepotu- Staša Aras o Gordaninim zlatnim maslinama.
Berta Miloš poznata nam je po minucioznom i kontemplativnom pristupu svome radu, bilo da se radi o vezu, tkanju ili tapiserijama od špaga u koje upliće školjke ili naplavine s plaže. Sve te tehnike u našem intuitivnom prepoznavanju zazivaju samoću, kontemplaciju i predanost. I vez i tkanje su, istovremeno, i proces i rezultat. Repetitivna meditativna radnja i materijalizacija te iste radnje. Uvjerena sam da vezilje više uživaju u procesu veza nego u vezu rezultatu. Na ovoj izložbi Berta Miloš izlaže seriju kolaža koji pokazuju sličan kontemplativan pristup. Autorica svoj osobni i intimni trenutak pretvara u apstraktni uzorak, ukrasni papir. Svakodnevan, možda i beznačajan ali osoban trenutak ispijanja večernjeg čaja kroz procese sakupljanja i čuvanja papirnih omota vrećica čaja, slaganjem i kolažiranjem tih vrećica u ukrasni uzorak, upornošću zapravo, usložnjava se dvostruki užitak u procesima.
– Ustrajno smo sakupljali vrećice čaja, majčinu dušicu, komorač, lavandu, lipu – ustrajno smo uživali u čaju, da bih od vrećica napravila prava mala čuda koja izgledaju kao ukrasni papir ili kao uzorak za tapete- kazala je Miloš.
Svoj segment izložbe Berta Miloš naziva „Sjena” prema pjesmi koju je napisala 1996. godine i kojom nam daje interpretativni okvir za svoje kolaže, ali i za cijeli njezin umjetnički rad.