Izložba fotografija Ane Opalić pod nazivom ‘Martina (Dnevnički zapisi 2009. – 2021.)’ bit će otvorena ovog ponedjeljka u 20.30 sati u Galeriji Otok. Izložba se može pogledati do 13. kolovoza svakog radnog dana od 17 do 21 sat; a u drugim terminima prema dogovoru i najavi.
O izložbi piše Helena Puhara:
-Nekoliko desetaka, preko stotinu, ovom prilikom izloženih fotografija, malog, kućnog formata, jedne te iste osobe, promatramo kao nešto vrlo blisko, osobno. Nešto na što bismo mogli naići u bilo kojem foto album ili folderu na kompjuteru bilo koje osobe, ne nužno fotografa. Naime, Ana Opalić, već dugi niz godina, od 2009., fotografira Martinu, svoju djevojku i životnu partnericu kroz neposredno gledane, osobne i intimne situacije.
Nameće se pitanje, što je to što ove Anine dnevničke zapise odvaja od mora fotografija voljenih osoba, na kakve bismo mogli naići pretresemo li, pa gotovo svako, kućanstvo?
Iako već prvi pogled ne ostavlja dojam aranžiranih portreta, reprezentativnih slika koje bi na simboličkoj razini predstavljale karakter fotografirane osobe, jednostavnost i lakoća prikazivanja širokog spektra situacija i osjećaja, pozicionira ovaj ciklus između istine (dokumenta) i umjetničke aktivnosti. Autoricu zanima sve, život u cjelini, svaki njegov segment.
Na fotografijama se ne prikazuje samo portretirana osoba, Martina, već i ono zajedničko osobno tj. (ne)vidljiva veza dviju, odnosno triju osoba, nekog intimnog, vrlo određenog trenutka. Martinina raspoloženja čitljiva su i na razini komunikacije s objektivom: tuga, sreća, ljutnja, ljubav, erotika … zrcali se u njenoj indiferentnosti ili opažaju same kamere. U nekim trenucima, kad zanemari da je objekt snimanja, opuštena je i ostavlja dojam da, između nje i fotografkinje, fotografskog aparata nema. Samo osjećaji. Na jednoj razini fotografije su i manifest ljubavi, razumijevanja i tolerancije.
S druge strane, dvojnost fotografskog i osobnog pogleda isprepliće se. Kao da nema stilizacije, ali odnos prema kadru, jednako kao i odnos prema svjetlu, vrlo je suptilan.
Prikazani fragmenti svakodnevnog života – kućne žanr scene, priroda, društvo, gotovo filmskom estetikom i narativnošću, nadilaze i transformiraju individualno u kolektivno. (…) – napisala je Puhara.