U privatnom smještajuulipnju ostvareno je 4.729 dolazaka i 15.854 noćenja što je šest posto od ukupnog turističkog prometa u istom razdoblju prošle godine – podatci su Turističke zajednice grada Dubrovnika. Također, u čitavom šestom mjeseci 2020. naš grad posjetilo tek 13.298 gostiju, dakle sedam posto u odnosu na lani. Ponajviše ih je pristiglo iz Hrvatske, potom Njemačke, Sjedinjenih Američkih država te susjednih Bosne i Hercegovine i Slovenije. Porazni su ovo rezultati na koje se već u travnju slutilo. Mali iznajmljivači na rubu su preživljavanja. Svjetlo na kraju tunela se ne nazire. Prometna nepovezanost destinacije presudila nam je, reći će naš sugovornik Nino Dubretić.
Što južnije to tužnije
— Predviđanja kako je Dubrovnik bez avionskih letova nedostupan, pokazala su se točnima. Malim iznajmljivačima završilo je vrijeme čekanja i kalkulacije. Postoji samo jedna cijena na tržištu, a to je ona koja je u sličnom objektu prošla i nju treba postaviti do kraja sezone te pokušati biti konkurentan. Već u početku njih je trebalo smanjiti za 20 do 30 posto, a po mom mišljenju sad je čak realnije da to bude 50 posto. Tko ne postupi tako, velika je vjerojatnost da će ostati prazan – komentira za čitatelje DuLista Nino Dubretić, višegodišnji turistički djelatnik te predsjednik dubrovačkog ogranka Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK. Situacija je, iznosi, doslovno prema brojkama – što južnije to tužnije.
Njihova franšiza, tumači Nino Dubretić, u Istri radi jednako, ako ne i bolje nego prošle godine. Ova informacija, kaže, promotrimo li je iz aspekta gosta sasvim je jasna. Nakon Italije i Španjolske koje su na europskom tlu bile najpogođenije širenjem zaraze COVID-19, riječ je o najbližoj drive-in destinaciji. Okruženje je na najvećem hrvatskom poluotoku relativno sigurno pa je, tvrdi, logično da će se ondje posjetitelj uputiti. Kao korisnik pak ne misli da Istra nudi bolji sadržaj od nas niti da su ga uspjeli bolje iskomunicirati, jednostavno su ‘bliže oltaru’. Kako se spuštate niz obalu manji su prihodi od turizma. U Zadru, Šibeniku i Splitu oni iznose 40 do 70 posto lanjskih dok se u Dubrovniku spuštaju na obeshrabrujućih niti deset posto.
Istovremeno, osim sa sitnom zaradom, vlasnici apartmana moraju naučiti žonglirati s epidemiološkim preporukama koje je propisao Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Osobitu glavobolju zadaje im misao što ako ugoste COVID-19 zaraženog posjetitelja. Zbog toga, ističe Dubretić, nastoje check-in odraditi beskontaktno i to je uz prihode najznačajnija promjena u odnosu na prethodne godine. Ranije je prednost bila smješak, stisak ruke i zagrljaj, a sad je što manje doći u doticaj s gostom novo normalno. Također, dosta je dezinformacija u svezi što ako se ustanovi da vam je oboljela osoba na smještaju. Mada je sam već zapisao u mobitel dva broja u slučaju da se navedeno dogodi, svjestan je kako medijskim prostorom cirkuliraju dvosmislene i često pogrešne informacije.
Moratorij preduvjet za preživjeti zimu
— Od određenih medija potekla je priča kako gosta treba hraniti čitavo vrijeme dok je tu ili premiještati rezervacije, što nije točno. Inače, mislim da moramo razviti suživot s koronavirusom jer je svaka kuna bitna. Ljudi su spremni riskirati, samo s dodatnim mjerama predostrožnosti. Na kraju, ako se mi ovdje možemo kretati slobodno, a zaraza među nama kola već mjesecima, ne vjerujem da su novi ljudi, a koji se pridržavaju uputa, ključni da se ona dalje proširi – tumači ovaj vlasnik agencije za najam privatnog smještaja Direct Booker. Nadu kako bi jesen mogla biti novo ljeto, a koju gaje mnogi, ne dijeli. Sama činjenica da bez letova bilježimo pad zarade od 94 posto, ponavlja, znači da ne možemo u ozbiljnom kontekstu pričati o toj ideji.
— Druga stvar je što smo mi ipak destinacija sunca i mora. Ne mogu zamisliti da bi jedna Kreta u Grčkoj razvijala zimski turizam jer se eto tako netko sjetio. Doduše, Dubrovnik ima taj ‘histrorical moment’ te se kod nas može na osnovi Zimskog festivala koji je odličan temelj za produžiti sezonu, spojiti ljeto na prosinac. Vrijeme je tada idealno, dapače savršeno, čak i bolje za šetati po Gradu i onaj tko ga želi upoznati na taj način to se može realizirati. Ipak, letovi su preduvjet – naglašava Nino Dubretić. Kao jedini izlaz iz nevolje koja ih je zatekla stoga se nameće potreba produljenja otplate kredita, ali i podizanja onih za likvidnost koje im banke kao fizičkim osobama nisu spremne dati. Moratorij, objašnjava nam Dubretić, osnovan su preduvjet da čovjek može mirno spavati.
— Ako nas ne ubije koronavirus, to će napraviti stres – priča naš sugovornik i dodaje da ćemo se, ako banke budu tražile natrag svoj novac na temelju sezone koja je u Dubrovniku katastrofalna, naći u velikim problemima. Zbog toga mišljenja je kako bi se odluke trebale donositi u skladu s padom destinacije ili prema pojedinom iznajmljivaču, a ne generalizirati. Dosadašnje mjere bile su gotovo ‘kozmetičke’ naravi. Nužna im je konkretna pomoć jer su, iako ih zakon tako ne percipira, i mali iznajmljivači poduzetnici koji itekako troše i ulažu u hrvatsko gospodarstvo. Prema njemu zato doista, kako je to već rekao na državnoj televiziji u travnju, ne postoji nijedan objektivan razlog zbog kojeg se i na njih ne bi primjenjivalo pravilo ‘nula prihoda, nula rashoda’.
Pomoćnih ležajeva 86 posto manje
— Situacija se od tada nije makla s mrtve točke. Osobe kojima je iznajmljivanje jedini izvor prihoda u trenutku kada ih nema, postaju socijalni slučaj. One ne mogu poći u banku i dobiti kredit za likvidnost kakav je zajamčen tvrtkama putem HBOR-a ili HAMAG-a. Tu smo izvisili! Zakon iznajmljivače bez obzira što plaćaju porez i vade PDV broj kad rade s inozemnim agencijama gleda kao fizičke osobe pa oni Vladinim mjerama nisu obuhvaćeni. Zbog toga nužno je omogućiti kredit za likvidnost s počekom od 12 mjeseci i kamatnom stopom od jedan posto maksimalno – ističe predsjednik dubrovačkog ogranka Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK. Ipak, tvrdi nadležni nisu u potpunosti podbacili kad su u pitanju vlasnici apartmana.
Naime, otpis paušala i ostalih plaćanja državi za sada još nije definiran za ostala tromjesečja što je u ovom trenutku razumljivo jer se tek čekaju ostvareni rezultati. Spomenuto će se napraviti kako budu dolazile rate na dospjeće. Mada se prva morala platiti jer je u siječnju, veljači i ožujku, koliko god ti mjeseci konkretno u Dubrovniku bili neatraktivni, objektivno postojao promet. Druga rata, odlukom Vlade Republike je otpisan, a za očekivati je, govori Dubretić da se jednako postupi s trećim i četvrtim tromjesečjem. Osim otpisom paušala poreza na dohodak za drugo tromjesečje bez obveze podnošenja posebnog zahtjeva, u susret im se izašlo i nenaplaćivanjem pomoćnih ležajeva.
A kad smo kod ležajeva, nije na odmet iznijeti da se u objektima u domaćinstvu, odnosno o privatnom smještaju, njihova brojka usporedimo li je s 2019., a zaključno s 30. lipnja, smanjila, a količina soba tj. apartmana, doduše sitno, povećala. Prošle godine je tako evidentirano 3.900 objekata, u 6.101 smještajna jedinica, odnosno sobe i apartmana, s 15.880 redovnih i 5.254 pomoćna kreveta. Obveznika, odnosno domaćinstava lani je bilo 3.778. Danas podatci zvuče ovako: objekata je 3.919, smještajnih jedinica 6.118, a redovnih kreveta 15.852, pomoćnih tek 714 dok je obveznika 3.795. Dakle, radi se o umanjenju do nevjerojatnih 86 posto, tj. porastu od neznatnih 0.5 posto.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 15. srpnja 2020.