Ideja o izgradnji studentskog doma u Dubrovniku napisana je u elaboratu o osnivanju Sveučilišta u Dubrovniku 1999. godine, a dom bi se trebao nalaziti u prostoru Stanice za južne kulture.
Dom će moći primiti 500 studenata i 100 gostujućih profesora, a prostirat će se na 8 tisuća metara kvadratnih. Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac, bivša gradonačelnica Grada Dubrovnika Dubravka Šuica, bivša županica Dubrovačko-neretvanske županije Mira Buconić i bivši rektor Sveučilišta u Dubrovniku Mateo Milković potpisali su Sporazum o sufinanciranju izgradnje studentskog doma u Dubrovniku.
Procijenjena vrijednost troškova izgradnje studentskog doma iznosi 60 milijuna kuna, od čega će 35 milijuna kuna financirati Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Sveučilište u Dubrovniku, 15 milijuna kuna Grad Dubrovnik i 10 milijuna kuna Dubrovačko-neretvanska županija. Tako je 2008. godine započela priča o izgradnji studentskog doma u Dubrovniku. Godine su prolazile, a mijenjao se samo datum početka izgradnje.
Studenti na ulici već 1. lipnja
No, do izgradnje studentskog doma studenti su prisiljeni potražiti smještaj kod privatnih iznajmljivača. Osim visokih stanarina studenti se susreću i s drugim problemima. Tvrde da su u Dubrovniku poželjniji turisti negoli studenti. Stan sa sobom, kuhinjom i banjom izdaje se po prosječnoj cijeni od 1500 kuna, no ono što studente najviše muči jest datum do kojeg moraju napustiti stan. Tako neki stanodavci od studenata traže da napuste stan veći od 1. svibnja dok većina istjera studente 1. lipnja. Postoji tu i neznatni dio stanodavaca koji doslovno istjeraju studente na ulicu.
Studentima ne odgovara datum izlaska iz stana 1. lipnja jer ih većina ima predavanja tijekom lipnja, ili pak ispitne rokove. U tom po njih jako stresnom razdoblju tijekom ispitnih rokova, osim što moraju 'zagrijati stolicu' i učiti, moraju i potražiti nekakvu mogućnost gdje preživjeti lipanj. Studenti ističu kako većina njih zamoli prijatelje iz Dubrovnika da ostanu neko vrijeme kod njih. Jedni tako plaćaju hotelski smještaj, dok određen broj studenata kalkulira oko izostanka s predavanja. Tako cijele godine paze da ne izostaju s predavanja i onda krajem svibnja idu kući i dolaze tek na ispitne rokove jer je financijski tako najlakše.
Kad se razgovara o ponudi studentskog smještaja kod privatnih iznajmljivača, valja napomenuti da se studenti susreću sa svim i svačim. Naravno, postoji dio stanodavaca koji imaju kvalitetan smještaj, ali takav smještaj i košta. Prilikom traženja stana, mnogima je najvažnije da je stanodavac „normalan“.
'Baba nam popila svu kavu'
– Iznajmio sam jedan stan od 110 kvadrata s cimerom. Cijena je bila tri tisuće kuna, a u nju su uključene i režije i to je sasvim pristojno. Doduše stan je bio jako star i gotovo neuređen, ali lokacija je bila presudna zbog blizine Sveučilišta. Cimer i ja uredili smo i počistili stan, koji se dugo nije čistio, a potom smo imali problema s gospođom koja je iznajmljivala stan. Svako jutro bi nam ulazila u stan i sjedila nekih sat vremena u kuhinji i pila našu kavu. Užas, bilo je to jako neugodno. Ne možeš ni u banju otići u boksericama. Ali bar je iznosila smeće – kazao nam je jedan student (podaci poznati redakciji).
Kakvi se sve stanovi i ostali prostori studentima nude, u kakvim životnim uvjetima studiraju u Dubrovniku te zašto je najmodavcima bitno pitanje 'Studirate li na ACMT-u?' pročitajte u novom broju tjednika duList, koji se od srijede nalazi u prodaji.