TUI i Agrokor su dobitna kombinacija

Na turističkom sajmu ITB u Berlinu predsjednik nadzornog odbora koncerna Agrokor Ivan Todorić i predsjednik uprave Gulliver Travela Goran Hrnić

potpisali su ugovor o kupoprodaji manjinskog udjela u tvrtci Gulliver Travel. Dubrovčanin je prodao 30 posto svog udjela Todorićevom Agrokoru, dok 70 posto ostaje u vlasništvu TUI-a.

Goran Hrnić još je iz Berlina za duList kazao kako je to korak u jačanju Gulliver Travela, koji time postaje vodeća receptivna (DMC) agencija ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji. Po povratku s berlinskog sajma pričali smo s Goranom Hrnićem i tome kako se odlučio na prodaju, budućnosti Gullivera, ali i o reakcijama s njemačkog turističkog sajma. 

– S obitelji Todorić sam u kontaktu gotovo dvije godine, ali je ključni iskorak napravljen u trenutku kad se komunikacija izdigla na najvišu razinu u Agrokoru i TUI-u. Međuvlasničkim ugovorom između TUI TRAVEL plc. i mene, za ovakve slučajeve je predviđeno međusobno pravo prvokupa udjela. Kako se TUI, zbog recesijom uvjetovane obustave svih akvizicija i povećanja udjela u društvima u kojima je već suvlasnik, odrekao tog prava, ja sam automatski dobio zeleno svjetlo za pronalaženje najboljeg rješenja.

Kako je došlo do zainteresiranosti Agrokora?

– Imao sam puno ponuda. Javljali su se investitori iz Rusije, vlasnici raznih agencija i poduzetnici, ali nije mi bio samo cilj prodati Gulliver, već da ja, a i moji ljudi, dakle cijeli menadžment i svi zaposlenici, nastavimo raditi u Gulliveru. S Agrokorom tvrtka postaje puno jača, moćnija i potentnija nego što je Gulliver danas. Ne mogu reći da je Gulliver danas tvrtka koja je u lošem stanju. Problemi su danas iza nas.

Oni su bili uvjetovani vanjskim faktorima poput državne regulative, koja se događala od 2006. godine na ovamo, nenadanim uvođenjem pune stope PDV-a za agencijske usluge, ili svojevremeno ukidanjem subvencija. Sve nas je to dovelo u financijski nezavidnu situaciju i već tad sam morao napraviti nešto, što se danas pokazalo kao dobar potez. Naime, recesiju smo preduhitrili i prije dvije godine restrukturirali tvrtku. U financijskoj godini, koja za nas traje od 1. listopada do 30. rujna, uspjeli smo napraviti operativnu dobit od skoro 6 milijuna kuna. Tada je jedan dio ljudi izgubio posao, ali to je bilo nužno. Danas Gulliver broji 57 stalno zaposlenih u Dubrovniku, Splitu, Poreču i Zagrebu. I uspjeli smo tvrtku konsolidirati i sad smo u situaciji da očekujemo rast dobiti.

BILO I BOLJIH PONUDA OD AGROKOROVE

Ostvarili ste dobit, zašto se u tom trenutku ipak odlučujete na prodaju? 
– Stjecajem okolnosti, ali i zbog nekih svojih investicija. Našao sam se u situaciji da mi treba svježeg kapitala. Međutim to nije bilo presudno. Da je novac bio presudan, zgrabio bih financijski zanimljiviju ponudu od Agrokorove.

Vi ostajete na čelu tvrtke. Što će se konkretno promijeniti u poslovanju Gullivera?
– Ne vidim sebe nigdje drugo nego u Gulliveru i bez obzira na smjenu vlasničke strukture Gulliver doživljavam kao svoje dijete i to se sigurno ne može promijeniti jednim potezom pera. Ne znam raditi nešto drugo osim u turizmu, a sad sam već i u godinama kad se ne bi upuštao u neki novi početak.
Uvjet oba partnera TUI-a i Agrokora, kod potpisivanja ugovora bio je da ostajem u tvrtki. S druge strane prodajom Agrokoru točno znam što naš turizam dobiva.

Tu je TUI kao najveća i najjača tvrtka na svijetu u ovom biznisu i Agrokor kao najveća i najstabilnija tvrtka u regiji. Mislim da je to, s dobrim menadžmentom, dobitna kombinacija. Moji su ljudi sposobni voditi tvrtku koja će postati regionalni lider u svom djelokrugu poslovanja. Svima mora biti jasno da se ovdje prvenstveno radi o dogovoru dva partnera TUI-a i Agrokora. Agrokor je manjinski vlasnik. Sve poslovne odluke, dosad, koje sam predlagao bile bi usvojene, ali ipak formalno pravno TUI je većinski vlasnik i njegova je uvijek i bit će zadnja. Ono što mogu sa sigurnošću reći je da će fokus aktivnosti biti vezan za Dubrovnik.

DAVNO SMO PROŠLI RESTRUKTURIRANJE

Akvizicija u praksi zna donijeti i otkaze. Moraju li ljudi strahovati za svoja radna mjesta?      
– Ova akvizicija nije samo veliki pomak za Gulliver i zaposlenike nego i šire za Dubrovnik pa tako i hrvatski turizam. Mi smo u Gulliveru proces restrukturiranja već napravili. S 95 zaposlenih pred par godina taj broj smo smanjili na 57. Pri tom smo vodili računa prvenstveno o ljudima koji su bili zaposleni u Dubrovniku. Racionalizaciju broja zaposlenih smo radili na vanjskim pozicijama, a najmanje u samom Gradu. Dakle, nema razloga da ljudi razmišljaju o gubitku posla, posebno oni koji znaju svoj posao i rade ga kvalitetno.

U medijima se počelo spominjati kako će kupnja Gullivera obitelji Todorić poslužiti za njihove daljnje projekte. Spominje se gradnja hotela. Jeste li upoznati s tim planovima?     
– Nemam o tome konkretnih saznanja, mada bi to bio logičan slijed događaja.

Kakvi su odjeci Berlina? Što možemo očekivati od nadolazeće sezone?
– Najave su optimistične. Ono što se u Berlinu sigurno dalo iščitati, i što partneri i turoperatori tvrde, interes za Hrvatskom je veći, booking je bolji. Posebno s njemačkog tržišta. Sjećam se 80-tih godina u Berlinu bi se znalo 80 posto sezone, bar što se tiče bookinga. Prije bi se iz Berlina vraćali s 3 kufera rooming lista, danas je sve drukčije. Puno mojih kolega, a i ja se to pitam koji je danas smisao postojanja velikih sajmova kao što su ITB ili WTM. Danas, zahvaljujući novim trendovima, novim kanalima prodaje, Berlin je više indikator nečega što će se događat u 2013. i dalje, jer je to postao događaj, gdje se generiraju poslovi za budućnost.

IDE NAM NA RUKU STANJE U EGIPTU I TUNISU

Kako Hrvatsku vide potencijalni klijenti?
– Hrvatska je tražena i perspektivna destinacija zahvaljujući blizini emitivnih tržišta, pa je danas u eri enormnih poskupljenja goriva to jako bitna stavka. Nije ista cijena prijevoza od Londona do Dubrovnika ili od Londona do Sejšela. I tu Hrvatska ima veliku šansu.

Je li se u Berlinu mogao steći dojam što se događa u konkurentskim zemljama?
– Grubo je to reći, ali na ruku nam ide situacija u Egiptu, gdje je booking opet za 60 posto manji nego prošle godine, a ni u Tunisu ili Grčkoj nije baš bajno. Ipak, hrvatski bi se turizam trebao razvijati u tom smjeru da nismo opterećeni konkurencijom i da smo drukčiji nego što je Španjolska, Turska ili Tunis, dakle zemlje koje bi nam mogle predstavljati konkurenciju.