Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku predstavio je u ponedjeljak, 15. travnja u Saloči od zrcala knjigu Tomislava Skračića ml. „Trubadur i njegov slušatelj – lirika trubadura u uvjetima usmene izvedbe“.
Akademik Luko Paljetak uvodno je istaknuo kako Skračićeva knjiga o trubadurskoj poeziji u pet poglavlja odgovara na pitanje kako su zvučale trubadurske pjesme.
– Knjiga govori o izvedbenom aspektu lirske poezije trubadura, pjesnika 12. i 13. stoljeća s juga Francuske, regije Languedoc, odnosno Provanse ili Okcitanije – istaknuo je Paljetak.
Brojne su teorije o nastanku trubadurske poezije, od hispano-arapskog utjecaja, utjecaja helenističkog i bizantskog pjesništva i utjecaja keltskog duha liturgijskog oblika do odraza feudalnih struktura, simboliziranog pravovjerja ili kamuflirane hereze.
– Naziv trubadur, od francuske riječi trouvere, što znači tražiti, pronalaziti, pisati i skladati stihove kao poruku koje treba odaslati i pritom smisliti najbolji način. Može se to činiti jasno, nejasno ili opskurno, s ključem ili kičeno. Sve te načine istražuje Skračić, stavljajući osobitost pijevnog teksta u kontekst uvjetovanosti usmene izvedbe na relaciji pjesnik-pjesma-slušatelj – kazao je Paljetak.
– Naš Grad grad je pjesnika, poput Šiška Menčetića, Đore Držića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića, ali i grad pjesnika trubadura. Stoga je ova knjiga pravi doprinos – zaključio je Paljetak.
Autor knjige Tomislav Skračić ml. objasnio je kako je knjiga temeljena na materijalu magisterija, koji je dugo 'počivao u ladici'. Ipak, sinergijskim djelovanjem profesora Slavomira Sambunjaka, akademika Luka Paljetka i autorovog oca prihvatio se posla koji nije bio jednostavan. Nakon godinu dana, knjiga je gotova i 'ne izgleda loše'.
– Najviše me zanimalo što se događa s tekstom pjesama, s obzirom da je bio namijenjen pjevanju ili recitiranju, jer je pisanje u to vrijeme bio 'skup sport' i sve se pamtilo. Koji su zahvati u pjesmama učinjeni, a bili su usmjereni na tržište – istaknuo je Skračić, koji svoju pozornost fokusira na opise trubadura kao autora teksta i glazbe, žonglera kao izvođača te slušatelja.
– Trubaduri su se trebali 'uštimati' sa slušateljima, izbjeći neželjene slušatelje, jer je na primjer Crkva trubadurima čas gledala kroz prste, a čas nije, sve ovisno o podesivom konceptu ljubavi – kazao je Skračić, dodavši kako se 'slabo proveo' kod svojih akademskih mentora, koji su se 'uvrijedili što im se miješa u posao', a što je na kraju rezultiralo izbacivanjem cijelog jednog poglavlja iz magisterija, koji je sastavni dio knjige.
– Ova knjiga možda ne predstavlja ništa novoga, ali je pristup noviji i hrabriji, jer ima jako malo knjiga na ovu temu s interdisciplinarnim pristupom. Ono što su trubaduri izveli u 12. stoljeću ostatak Europe je dočekao tek u 15. ili 17. stoljeću. Ovo je doba viteških turnira, epova, dvanaesteraca, aleksandrinaca. Tu su žene pasivne, čekaju svoje gospodare i ništa ne rade nego 'kuvaju'. A s trubadurima je žena odjednom glavna, gospa, njoj se klanja, ona inspirira i štiti. Trubaduri mijenjaju cjelokupan odnos prema ženi, ali i humanističkim vrijednostima. Govorimo o masovnoj pojavi, 500 do 600 trubadura u Provansi, Kataloniji i na sjeveru Italije – kazao je Skračić.
Po Skračiću, trubadur je autor, koji sklada, a ponekad i izvodi, ali jedino ako smatra da to dobro radi. Zabrinut je za prođu svog proizvoda. Ako smatra da ne pjeva ili ne recitira dobro, angažirat će žonglera, profesionalnog izvođača koji, uz ostalo, zna pjevati, svirati instrumente i lijepo se ophoditi.
Skračić podsjeća kako u 11. i 12. stoljeću ratova više nema i vlada dugo razdoblje mira. Crkvena bogatstva prelijevaju se na dvorove, a stvara se puno slobodnog vremena, što dovodi do promjene navika, osjećanja pa i boljeg odijevanja. Slušatelji postaju mecene, koji trubadurima osiguravaju krov nad glavom, a često i sami uče od trubadura pa zajedno pišu pjesme dijaloške vrste.
Sociološki gledano, trubaduri su bili vanbračni sinovi, biskupi, kraljevi, grofovi, pisari, bivši žongleri, sluge i ribari, a poznata su i imena 20 do 30 trubadurkinja, uglednih plemkinja.
-Trubaduri nisu pisali samo o ljubavi. Bilo je tu svega i svačega, od kritika do obračuna – istaknuo je Skračić.
Promociju ove zanimljive knjige svojom izvedbom su uveličali ansambl 'Plazarius', Đelo Jusić i Krunoslav Težak te Sebastijan Vukosavić, koji je čitao izabrane pjesme provansalskih, katalonskih i talijanskih trubadura u prijevodu akademika Luka Paljetka.