U četvrtak u dvorani hotela Petka u organizaciji inicijativa Pravo na zavičaj i Srđ je naš održana je tribina na temu opasnosti Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje po naš kraj naslova ‘Lučino razdolje – održivo rješenje ili nova Grabovica?’. Podsjetimo, riječ je o projektu teškom 494 milijuna kuna, a čiji je cilj, prema tumačenjima Ministarstva zaštite okoliša RH, organizirano gospodarenja otpadom na području Dubrovačko–neretvanske županije. Još protekli tjedan tim povodom aktualni ministar Tomislav Ćorić doputovao je u Dubrovnik gdje je s lokalnim vlastima i Agencijom za gospodarenje otpadom potpisao ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za njegovu realizaciju. Već na vratima zgrade Gradske uprave dočekali su ga protestni povici građana, a jedan od istaknutih prosvjednika – Đuro Capor, potpisnike je nazvao ‘grobarima Dubrovačkog primorja’. Na tribini, zanimljivo, nije sudjelovao niti jedan predstavnik županijske ili gradske vladajuće garniture.
– Centri za gospodarenje otpadom nisu rješenje za nas. Oni ne daju odgovor za ono što pred sektorom za gospodarenje otpadom stoji. Jedino što danas smijemo činiti je konvertirati smeće u sirovine. Centri su zamišljeni već 2005. u Strategiji te su potvrđeni u prvim Planom donesenim 2011. i 2012. godine kada je zamišljeno da će se više od milijun tona otpada ondje obrađivati. Već tada ona nije odgovarala zdravom razumu. Mi smo došavši na vlasti limitirali kapacitet centara na manje ili jednako četrdeset posto. Međutim, pored toga u Planu su stajali prioriteti izgradnje ekološke infrastrukture kao što je ona u Prelogu i Krku – kompostirnice i sortirališta. Otpad nam se penje preko grla, mi moramo mijenjati ponašanje. Donositi odluku o gradnji CGO je van svake pameti. Lokacija je po meni kriminalno odabrana. On se mora zaustaviti ako držimo do budućnosti ovog kraja. Problem je sadržajne prirode jer se tamo donosi pomiješani otpad. Time dolazi do uništavanja materijalne vrijednosti pa ih reciklažeri ne žele koristiti. To je nešto poput pakla. Na tom mjestu izvlačenja koristi nema, već se ušlo u zonu troška. Šteta je nemjerljiva i nepopravljiva – poručio je dr. sc. Slaven Dobrović, bivši hrvatski ministar zaštite okoliša i energetike zaključivši kako je ugovor o financiranju temeljen na klijentelizmu.
Kako će se CGO odraziti na okoliš odgovor je trebala dati Studija izvedivosti koja je građanima bila dostupna tek dan prije potpisivanja ugovora o financiranju te ona, prema riječima govornika tribine, ne sagledava realno probleme već traži opravdanje za odluku koja je već donesena.
– Već prije tri godine smo govorili da ovaj koncept ne drži vodu. Studija je skrivana od građana, njen sadržaj je opsežan i nije usklađena s ciljevima prikupljanja i smanjenja odlaganja otpada. O tome govore brojke u njoj navedene prema kojima će smeće samo rasti što je protivno zakonodavstvu RH. Smiješno je što je, iako Hrvatska ima problema s RDF-om – gorivom iz otpada i s njegovim uparivanjem, navodno već potpisan ugovor s tvrtkom iz BiH gdje će se otpad prevoziti i spaljivati što donosi dodatni trošak – kazao je Marko Košak iz Zelene akcije, ujedno predstavnik Zero waste pravca u RH.
Iskustvo iz prve ruke o negativnosti izgradnje gradnje CGO iznio je Josip Katalinić iz Kriznog eko stožera Marišćina.
– Ovaj projekt je kopija Marišćine. Izlazi RDF koji se u konačnici nema gdje plasirati. Mi se borimo već osam godina. Bili smo naivni pa smo zakasnili te je naša reakcija bila potaknuta situacijom kad je centar počeo s radom prilikom čega se skupila gomila baliranog smeća. Ubrzo se pokazalo kako Marišćina ima problem do problema u svezi funkcioniranja prvenstveno po zdravlje i ekologiju. Naš dan ljeti izgleda tako da čim zađe sunce iza Učke, mi moramo odmah zatvoriti prozore. Od tada promijenila su se tri direktora, ministri, davala su se obećanja i oni tek je sad priznato da stvar ne štima. Govorili su nam da će RDF slati na spaljivanje u cementari po 0 kuna, no već 2012. je to u EU koštalo 30 eura zbog čega su nama su od tada računi porasli za 104 posto – ispričao je Katalinić.
Kako je lokacija za izgradnju CGO Lučino razdolje neadekvatna, odnosno krško područje osjetljivih prirodnih vrijednosti, objasnio je karstolog dr. sc. Ivo Lučić.
– Kada bi ljudi koji su odabirali lokaciju trebali položiti ispit na temu Moj zavičaj vidjelo bi se da oni ne poznaju osnovne stvari. Ovaj kraj porozan je na svim stranama, ima velike trase podzemnih tokova koje će vrlo brzo transportirati što dođe u njih. Dovoljno je reći da je njihova brzina 6.4 metra u sekundi. Način na koji je određivana lokacija je primitivan. Gdje ima najmanje ljudi je bio temeljni kriterij, a ne neke druge vrijednosti. Ova lokacija ne bi mogla podnijeti ono što se za nju očekuje. Činjenica da postoji 35 vrulja dovoljno govori da se ne smiju ovdje izvoditi razni marifetluci. To je pokazalo prvo trasiranje koje je izveo u prosincu 2018. dr. Antun Šimunić – rekao je Lučić.
– Rizik da ovdje dođe do nepopravljivog incidenta je velika. Ston se tada može pozdraviti sa školjkama. Ovaj projekt je nepotreban jer mi imamo savršeni koncept za zbrinjavanje otpada. Čarobni ključić otpad bude otpad i da ne postane smeće jest da ga prikupljamo odvojeno, a ne da ga pomiješamo. Kad ga pomiješamo, onda smo zauvijek uništili otpad te je nastalo smeće, nepopravljivi korak. Što god dalje radili, to je manipulacija smećem. Svaki sljedeći korak stvara sve veće zdravstvene i ekonomske probleme. Ali, to je stvarnost. Otpad se mora i može prikupiti odvojeno, sav se odvojeno prikupljeni otpad može preraditi i dovesti u novu svrhu te vratiti na neki drugi način u uporabu i da nam više nema smetlišta i smeća. Lučino razdolje je budaliština – zaključio je fizikalni kemičar prof. dr. sc. Stanko Uršić dodavši kako normalan čovjek danas ne može ignorirati ekologiju.
Nakon izlaganja govornika uslijedila su pitanja publikee, mahom stanovnika Dubrovačkog primorja, koji su upitali kako se boriti protiv zaživljevanja CGO Lučino razdolje.
– Strukture koje financiraju, samo ocjenjuju hoće li napraviti veću ili manju pompu od potpisivanja. Milijuni se kanaliziraju, otvaraju se financijski putevi… Jedino na što bi oni reagirali je javnost. Dakle, dovoljno interesa javnosti da netko poveže njihovu političku mogućnost s ocjenom javnosti – savjetovao je Dobrović.
– Imam puno iskustva u ovom području. Nema što nismo prošli. Išli smo pravnim mjerama, građanskim neposluhom, sve smo pokušali što nam je bilo u mogućnosti. Čak smo četiri dana blokirali Marišćinu, nismo dozvolili da prođe niti jedan kamion. Jedino čega se oni boje je kad uđete u politički ring, boje se izgubiti na izborima. Dok god vi pregovarate s tim istim ljudima, oni vas neće čuti. Rade protivno zakonima, ne poštuju zakone, nikad ih nećete nagovoriti da odustanu od tog projekta ako se oni ne osjećaju politički ugroženo. Tek kad ih vi srušite s vlasti – to je jedini put kako možete uspjeti. Mi smo to donekle bili uspjeli u okviru političke stranke kad je gospodin Dobrović bio ministar. Tad smo krenuli u pravom smjeru i on je dobio podršku svih zelenih-aktivističkih udruga iz RH. No, to zbog klijentelizma nije moglo potrajati – naglasio je Katalinić.
Prisutne je također zanimalo kako projekt koji nije u skladu s politikom EU ista može financirati i hoćemo li ga zbog penala na kraju sami morati financirati.
– Jako je zanimljiva situacija gdje je jedno tijelo JASPERS, kako se hvali župan Dobroslavić, zapravo napravilo ovakvu studiju izvodljivosti koja, kako smo rekli – ne ide u smjeru ispunjavanja ciljeva, iako ona sama navodi da će se ciljevi ispuniti makar to nije potkrijepljeno konkretnom procedurom – komentirao je Košak.
– Spominjao sam klijentelu i lobističke skupine koje su vrlo aktivne i jake. Ako vi pogledate kako su trošeni novci operativnog programa zaštite okoliša u 2013. pa vidite da je jedina struktura koja je financirana su dva CGO-a, a onda bi se trebalo reći tko je ovdje lud i kako se to moglo dogoditi? Kad se sve omota PR celofanom, to izgleda prekrasno. Jasno da mogu raditi što hoće, slično se sa sličnim voli – zaključio je Dobrović.
Uskoro više…