Tribinu o međunarodnim arbitražama s naglaskom na postupak povezan s projektom na Srđu vodila je Pia Eberhardt iz belgijske organizacije Corporate Europe Observatory, uz potpredsjednika Zelene akcije Enesa Ćerimagića i Đura Capora iz građanske inicijative Srđ je naš ovog petka u prostorima Lazareta.
Slučaj Srđa nije jedinstven po pitanju ISDS-a (Investor-state dispute settlement), rekla je Eberhardt. Trenutni proces rezultat je hrvatskog trgovinskog ugovora s Nizozemskom sklopljenom tijekom 1990-ih, a povijest ISDS-a počinje još 1950-ih, uz veliko povećanje broja slučajeva tijekom 90-ih.
Kao jedan od glavnih problema arbitraže istaknula je činjenicu da arbitri nisu nezavisni, već ih biraju obje sukobljene stranke, dok posljednjeg arbitra biraju već izabrani arbitri. Uvjeti sporazuma također zaobilaze nacionalne zakone, pa čak i ustave, što ih čini pogodnim poslovnim prilikama za odvjetničke tvrtke, koje uz investitore najviše profitiraju.
– To je pravi pravni Divlji zapad – izjavila je Eberhardt.
Trenutna procjena odštete koju traže Elitech i Razvoj Golf iznosi 126 milijuna američkih dolara, iako Eberhardt ističe da taj iznos nije fiksan, jer tvrtke mogu tražiti odštetu koja odgovara procjeni izgubljenog profita. U nekim inozemnim slučajevima ti iznosi dosegli su 2 posto nacionalnog BDP-a, izjavila je.
Kao najgori scenarij za Hrvatsku Eberhardt navodi mogućnost gubitka parnice, u kojem slučaju država plaća odštetu, a projekt golfa se nastavlja, kao i slučaj nagodbe u kojem država i dalje plaća nešto manji iznos, a projekt se i dalje nastavlja. Ipak, postoji prilika da Hrvatska počne ukidati jednostrane trgovinske sporazume, naglasila je. Skandalizacija procesa arbitraže također vrši pritisak na investitore, što može dovesti do povlačenja tužbe.
Jedan od važnijih pravnih događaja, kaže Eberhardt, jest da je Europski sud pravde u 2018. ukinuo sve trgovinske sporazume između država EU potpisane prije ulaska tih država u EU, čime će se od ove godine ukinuti njih oko 200 jer nisu u skladu sa zakonima Unije.
To nije nužno rješenje, jer nakon ukidanja sporazuma tzv. ‘zombi klauzula’ dopušta investitorima pokretanje daljnjih tužbi, često i do 15 godina nakon ukidanja, istaknula je.
– Usporedba mehanizma ISDS-a s kolonijalizmom nije simbolična. U jednoj mjeri se može tvrditi da se radi o narušavanju suvereniteta, pogotovo kad su takve arbitražne odluke u suprotnosti s odlukama neovisnih tijela same države na koju se odnose. Zabilježeni su i slučajevi da su arbitražne odluke bile suprotne ustavima nekih suverenih država – kazao je Ćerimagić.
Nakon prezentacije, Ćerimagić je postavio pitanje o broju i povezanosti arbitara.
-Najčešće je zastupljeno od 30 do 40 osoba, a 2 arbitra u slučaju Srđa su neki od najpoznatijih. Arbitri su vrlo dobro politički i ekonomski povezani, do te mjere da u mnogim državama njihov rad nalikuje na ‘okretna vrata’, gdje jedno vrijeme rade u politici, dok kasnije lobiraju za tvrtke, i obrnuto, odgovorila je Eberhardt.
Koji je značaj Nizozemske, s obzirom na to da se investitor u ovoj arbitraži tamo nalazi? – nastavio je Ćerimagić.
-Nizozemska je porezni raj, i središte ‘letterbox’ tvrtki koje su tamo locirane samo na papiru. Tvrtke često rade sporazumski šoping, gdje unaprijed pregledavaju trgovinske sporazume koje je zemlja sklopila da bi utvrdili koliko je isplativo tu državu navesti kao svoje središte – zaključila je Eberhardt.
Đuro Capor je upitao je li moguće da su lokalna vlast i investitori u dosluhu po pitanju arbitraže oko Srđa. Eberhardt je rekla da je to vrlo loš potez za državu te da ne vjeruje da se o tome ovdje radi, ali da ne isključuje tu mogućnost.
Inače, Eberhardt sudjeluje i u europskoj kampanji STOP ISDS, pokrenutoj ove godine u svrhu prikupljanja potpisa za ukidanje ISDS-a, traženje izravne odgovornosti investitora, kao i pružanje većih prava oštećenim zajednicama. U trenutku pisanja prikupili su nešto više od milijun ciljanih potpisa.