Proteklog vikenda pedesetak je dubrovačkih domobrana u sklopu obilježavanja 150. obljetnice domobranstva pribivalo u Metkoviću na predstavljanju knjige dr. Ivana Jurića ‘Tri rata – tri tragedije domobrana kotara Metković’. Kao što i sam naslov sugerira, riječ je o tri rata, koji su završili s tri tragedije Metkovaca, u Prvom i Drugom svjetskom ratu te u Domovinskom ratu, koji su prinijeli vlastite živote kao branitelji svoga doma i domovine. Nakladnik knjige je Udruga Hrvatski domobran Dubrovnik, ocjenjivači su dr. sc. Stjepan Ćosić i dr. sc. Ivo Orešković. U dvorani Društvenog doma u Metkoviću predavači su bili fr Andrija Nikić, recenzent Ivo Oreškovič, predsjednik i dopredsjednik središnjice Udruge Hrvatski domobran, Ivan Vukelić i Željko Kulišić te autor knjige dr. sc. Ivan Jurić.
Predstavljena knjiga obiluje vrijednim podatcima te se po prvi put na jednom mjestu mogu pronaći popisi poginulih domobrana, čime je obuhvaćena slabo poznata i zanemarena sudbina običnih hrvatskih ljudi u vihorima triju ratova. Kao što je sam autor u predgovoru istaknuo: ‘Pokušat ću napisati knjigu u kojoj ću donijeti imena poginulih domobrana bivšeg kotara Metković. Nakon završetka Prvog svjetskog rata hrvatske su se zemlje našle u Kraljevini (SHS) u kojoj se o domobranima nije smjelo govoriti, akamoli pisati. Jer su se domobrani u Austro-Ugarskoj borili protiv Srbije. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ponovno se obnavlja tradicija domobranstva kao hrvatska vojska i to je potrajalo do kraja Drugog svjetskog rata. Ponovno su domobrani zabranjeni u komunističkoj Jugoslaviji. Treći put su tijekom Domovinskog rata domobrani opet na prvoj crti obrane u borbama protiv JNA i velikosrpskog agresora’.
-Srbi nisu mogli podnijeti da Hrvati imaju svoju Državu – rekao je fra, dr. Andrija Nikić, te dodao ‘nakon 1945. uslijedio je partizansko-četnički genocid nad hrvatskim narodom. Katolici i fratri su pod komunističkom vlašću trpjeli neizrecivo mnogo. Bila je to ne samo krvava kupelj, nego su to bila strašna, razbojnička i vučja vremena. Da ne postoje pisani dokazi i svjedoci očevici, netko bi mogao pomisliti ‘da netko od franjevaca izmišlja’ da je bila moguća tolika povijesna ludost i gnjev komunističke vlasti. Nakon masovnih ubijanja prešli su na zatvaranje i zabranjivali pamćenje, jer bilo kakav govor o uzništvu moglo je imati neželjene posljedice za slobodu pripovjedača. Tako je funkcionirao totalitarni režim sve do 1990. i samo na taj način mogli su se održati na vlasti. Hrvatski narod se morao boriti protiv dugo pripremanog plana stvaranja velike Srbije pod geslom ‘svi Srbi u jednoj državi’. Nakon tri rata, Hrvatska je nakon svega vojnim putem oslobodila svoje okupirane krajeve i stvorila Državu. To je najveći uspjeh’.
Jedan od recenzenata, Ivo Orešković je kazao kako je dr. Jurić u knjizi Tri rata – tri tragedije, ponudio nedovoljno ispričane hrvatske zbilje, kojim je želio odati dužnu čast svakom hrvatskom sinu, koji je u obrani svoga doma bio spreman žrtvovati čovjeku ono najsvetije, svoj život, Tako je dr. Jurić ovom knjigom ‘opet i iznova ne samo znanstvenoj javnosti već svim žiteljima neretvanske doline potvrdio svoje čovjekoljublje i domoljublje. Autor je ovom knjigom uspio dokumentima povezati tri rata i upozoriti na tri tragedije, njihovim mlađim nasljednicima’.
Umjesto zaključka prenijet ćemo razmišljanje Petre Talajić, magistrice povijesti, koja je svojim popisom „Poginuli, zarobljeni i ranjeni domobrani u Prvom svjetskom ratu“, dala veliki doprinos knjizi dr Jurića. „Filozof Santayana rekao je: ‘Oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su ponoviti je’. Ovaj citat najbolje opisuje stanje kolektivne svijesti koja nažalost vlada hrvatskim prostorima više od sto godina. U proteklih 100 godina postali smo društvo koje u potrazi za nečim boljim i drugačijim zanemaruje vlastitu prošlost ne shvaćajući da je bez proučavanja prošlosti i čuvanja uspomena na ljude koji su bili dijelom te iste povijesti nemoguće krenuti naprijed bez stalnog osvrtanja zbog osjećaja da je prošlost tu, poput naše vlastite sjene. To je jedan od razloga zbog čega je važno ponovno pristupiti proučavanju događaja iz Prvog svjetskog rata koji je neraskidivo povezan s hrvatskom težnjom za stvaranjem vlastite države, ali i očuvanjem teritorijalnog jedinstva Hrvatske“,
Komemoracija
U zaselku Šiljegi pored Novih sela, Dubrovčani su se o šestoj obljetnici postavljanja Spomen-križa poklonili žrtvi 11-orice mladića koje su u razdoblju od 1943.-46. godine, pobili neprijatelji Hrvata. Pogađate o kome je riječ, ubojice su bili partizani-komunisti, Titovi boljševici. Svi stradali u dobi od 17. do 22. godine bili su istog prezimena, Šiljeg.
Padre Perica – simbol hrvatskog mučeništva
Domobrani su u prigodi obilježavanja 150.-te obljetnice domobranstva donijeli iz Dubrovnika u Metković sliku ‘Padre Petar Perica, mučenik s Dakse’, autora Damira Kukavice, koja je dodatno uresila prostor Doma. Vremešna rodica padre Perice, gospođa Tereza Jadreško, sjajnim je glasom otpjevala pjesmu „Zdravo Djevo kraljice Hrvata“ uz pratnju i podršku prepune dvorane Društvenog centra.
Željko Kulišić, predsjednik HD Dubrovnik