Naša sugrađanka rodom iz Konavala, Nikolina Deranja, generacijama njeguje tradiciju božićnog kićenja doma, a osobito izrade Betlema. U razgovoru za DuList prisjeća se kako se udala na Grudu, gdje je mahovine, koju su koristili za Betlem, bilo u izobilju – toliko da su je neko vrijeme čak i prodavali.
S Grude se s mužem preselila u Grad dok su im djeca još bila mala. Iako je njihov gradski stan uzak i visok, to nije spriječilo Nikoline da nastavi obiteljsku tradiciju i uloži dodatni trud u božićno uređenje doma. Danas, kada su se kćeri udale i odselile, prostora za ukrase ima još više nego prije.
Kad se male ruke slože
-Danas mi dolaze unuci i upravo njima želim prenijeti tu tradiciju i ljubav prema kićenju doma – kaže ponosna majka četiriju kćeri i baka četvero unuka.
Od kada je dobila unuke, kićenje Betlema traje i po dva dana. Razlog su, kako kaže, njihove male ručice koje s posebnim veseljem odmotavaju figurice i slažu prizor Isusova rođenja.
-S velikim su užitkom vadili ovčice, kravice, magarce, konje, Tri kralja, deve, Isusa, Mariju i Josipa te ih slagali na mahovinu. Zajedno smo izrađivali i nebo iznad Betlema te brojne detalje – priča nam Nikolina s osmijehom.
S godinama se Betlem u ovoj obitelji nadograđivao. Još od pandemije Covida-19 Nikolina je izrađivala zidine i kulise od gipsa, tkanine, stiropora i drugih materijala, koje njezini unuci danas poistovjećuju s Dubrovnikom. U bufariji je smještena štalica sa Svetom obitelji. Tradiciju koju je naslijedila od svojih, prenijela je i na kćeri – sve četiri za blagdane ukrašavaju svoje domove.
Romana tradiciju shvaća ozbiljno
Jedna od kćeri, Romana Deranja Ćuže, posebno je ozbiljno shvatila obiteljsku baštinu te danas izrađuje još raskošniji Betlem od majčina, na što je Nikolina iznimno ponosna.
-Od malena nam je to bio omiljeni dio blagdana. Tako smo odgojene – u vjeri, uz radost zajedništva. S veseljem smo kitile bor, slagale jaslice i radovale se rođenju Isusa, ali i poklonima koje nam je donosio Mali Isus. Upravo mi je ovo najdraži dio godine, kada imamo više vremena, pa kreativnost dođe još više do izražaja – prisjetila se Romana. Dodaje kako nas Betlem podsjeća na to što se zapravo slavi – rođenje Isusa.
I Romana, baš poput svoje majke, svake godine nadograđuje svoj Betlem novim figuricama ili ručno izrađenim detaljima.
– Kulise su izrađene od gipsa i drugih materijala, a figurice sam najvećim dijelom nabavljala u našoj lokalnoj butizi, najljepšoj u gradu, dok s gotovo svakog putovanja donesemo neku sitnicu. Danas u svemu tome imam i pomoć svog jednogodišnjeg sina Luke te nećaka Davida, Roka i Mateja, i sretna sam što se i oni vesele istome – ispričala nam je.
Majka je malenog dječaka koji još ne razumije cijelu simboliku, ali se od malih nogu uči važnosti tradicije.
-Više pomaže raskititi nego kititi – kaže kroz smijeh Romana, priznajući da je kreativnost naslijedila od majke, koja se osim Betlema bavi i vezom.
Nesretan događaj kao motivacija
Nikolina ističe kako je i ljubav prema vezenju preuzela iz Konavala. Njezina pokojna baka imala je bogatu zbirku vezenih nošnji, no kuća na Grudi je, nažalost, izgorjela zajedno s većinom nošnji. Taj je događaj potaknuo da se sama posveti učenju veza i napravi nošnje. Izvezla ih je za sebe, kćeri, dvoje unuka, a do sljedeće Feste sv. Vlaha planira izraditi za još dva unuka, kao i jednu za supruga.
-Žalosno je što se nošnje danas nose gotovo isključivo za Festu sv. Vlaha. Nekoliko žena u Konavlima ih još nosi svakodnevno, ali mladima to više nije zanimljivo – kaže.
Iako ne može sačuvati tradiciju svakodnevnog nošenja nošnji, Nikolina se trudi očuvati onu obiteljsku – kićenje doma i izradu Betlema, kroz kćeri i unučad. Ona blagdansko vrijeme ispunjava obitelji i hobijima.
-Blagdani su vrijeme kada smo najviše zajedno. Svaki dan je neka kćer u gradu. Kako smo većinom sezonci i od ožujka do studenoga stalno u pogonu, zimi napokon stanemo i uživamo u obiteljskom okružju – ističe.
Čuvar Betlema – mačak Miki
Posebno mjesto u ovoj priči ima i čuvar Betlema – mačak Miki, star 16 godina. Pronašle su ga promrzloga kćeri koje su zamolile majku da ga ugriju i nahrane.
-Kako tada, tako i danas, on najradije leži na grijalici, a za blagdane ‘čuva’ Betlem. Uz figurice životinja, on je ona prava koja zaokružuje cijelu priču – zaključuje Nikolina.
