Do 21. listopada traje javna rasprava o tzv. tezama za novi Obiteljski zakon, koje su u javnosti pobudile dosta interesa.
Ponajprije zbog nekoliko novina o kojima još nije izrečen jasan stav, a kako se čini taj stav bi mogao ostati podijeljen. Najviše zanimanja izazvala je ideja o predbračnom pravnom savjetovanju, na kojem bi budući bračni drugovi prije pristupanja braku bili upoznati sa svojim pravima i obvezama vezanima za djecu, zajedničku imovinu…
‘Iz ljubavi, a ne računice’
Ipak, iz radne skupine koja je radila na prijedlogu ističu kako nije riječ o savjetovanju o svjetonazorskim pitanjima, već svojevrsnom olakšavanju razumijevanja pravne osnove braka, kako bi se u konačnici izbjegli dugotrajni i skupi sudski postupci. Posebno pri utvrđivanju i diobi bračne stečevine ako/kad jednog dana dođe do rastave braka.
-Mi svi idemo u brak iz ljubavi, a ne iz računice, ali nažalost svjesni smo i velikog broja rastava brakova i problema koji nastaju poslije oko djece i imovinskog prava – rekla je prilikom predstavljanja prijedloga tehnička ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić.
Također, ostaje otvoreno pitanje hoće li ova ideja zakonski oživjeti kao ‘obveza’ i ‘moranje’, a mnogima je zasmetala informacija kako bi savjetovanje mogle provoditi udruge, obiteljski medijatori i centri, ali i vjerske zajednice. Neki stoga preferiraju letke i brošure u matičnim uredima kao najneutralniji oblik pomoći. Mi smo pak za stav pitali pročelnicu Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Anu Miličić Kordić, koja je po struci diplomirana socijalna radnica, te doc. dr. sc. Joška Mikuša sa Sveučilišta u Dubrovniku.
‘Na jedno uho uđe…’
-Prije svega, zakoni su uvijek idealno zamišljeni, a problem je provedba u praksi. Provedba zakona je dokaz koliko je sustav, ali i društvo zrelo. Što se tiče predbračnog pravnog savjetovanja, ili da je riječ o pravnoj strani ili pitanju međuljudskih odnosa, smatram ga korisnim. Ali, ono što sam još kao studentica kad sam se bavila tim pitanjem zapamtila jest iskustvo osobe koja je radila takav posao. Tada je odlazak na predbračno pravno savjetovanje bilo na dobrovoljnoj osnovi, a on mi je rekao da je interes zapravo jako mali. A osim toga, budućim bračnim drugovima, koji tamo dođu zaljubljeni i u uvjerenju kako će ljubav riješiti sve buduće probleme, ono što čuju ‘na jedno uho uđe, na drugo izađe’ pa na neki način to ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. A na to je teško utjecati. Ljudi idu u doktora pa ne slušaju liječnički savjet, ali nećemo zbog toga ukinuti liječničke ordinacije – ističe Ana Miličić Kordić.
-To je problematika koja ima svoje specifičnosti. Možda bi trebalo provesti istraživanje koliko je ta, možemo je nazvati pripremom, imala učinka na bilo koji način, bilo kroz vjerske zajednice ili obiteljske centre. Odnosno, je li pomogla održavanju bračne zajednice ili nije – mišljenja je Miličić Kordić.
-Treba razlikovati pripremu za brak s emocionalne, društvene i psihološke strane te s pravne strane, s predbračnim ugovorima i ostalim. I dosad je postojala ta mogućnost, nitko vam nije branio posjetiti predbračno savjetovanje. Po meni je brak pravno pitanje pa se, ako dođe do problema, sve i rješava na sudu. A budući da je brak, između ostalog, i pravni odnos, onda je predbračno pravno savjetovalište nužnost – zaključila je Ana Miličić Kordić.
Stručnost i dobronamjernost
-Smatram da bi bilo dobro uključiti što više stručnjaka i ljudi koji su osposobljeni pomoći ili uraditi nešto dobro. Treba dati cjelovitu informaciju ljudima koji ulaze u brak. Mi smo od braka napravili prilično veliku filozofiju, a ljudi sklapaju brakove kroz cijelu povijest. No u redu, društvo je pošlo u smjeru gdje je nemoguće bilo što napraviti svojom zdravom pameću. Međutim, kad smo već gdje jesmo, sklon sam ideji predbračnog pravnog savjetovanja, ali mi se nažalost čini da je to ‘larpurlartizam’, kao da se to sve radi da se stvore poslovi, otvore radna mjesta. I to je u redu, ako je to način da se ljudi zaposle – smatra Joško Mikuš.
-Uz stručnost bih na prvo mjesto stavio dobronamjernost, kao i poznavanje, ne samo problematike, nego i ljudi. Jer radi se o živim ljudima. Kao prosvjetni radnik i nastavnik vidim da nakon godina rada s istim ljudima ne mogu staviti ruku u vatru i reći da ih jako dobro znam. A ovdje se radi o tome da se rade i psihološki profili, razne procjene, a to je vrlo zahtjevno. Stoga, ako čovjek nije doista u tome jako dobar i nije se u tome specijalizirao, odnosno posvetio se tome, onda se bojim da rezultati nekad mogu biti i suprotni od onog što želimo postići – ističe Mikuš.
-Ne smatram da je ideja savjetovališta loša, ali je pitanje u kojoj mjeri uključiti pojedine specijalnosti, poput psihologa ili socijalnih radnika. Čak bih ostavio da dio bude fakultativan. Uz to, ako je riječ o osobama koji su vjernici, i na kraju krajeva imaju namjeru sklopiti brak u Crkvi, onda bi svakako trebao biti uključen netko iz crkvenih krugova. Ne mora to nužno biti svećenik, već neki laik koji se bavi tim pitanjima. Ali svakako netko s iskustvom. Danas postoje unutar Crkve ljudi koji su te studije završili i time se bave – smatra Mikuš.
Osobni izbor pojedinca
-U svakom slučaju riječ je o osobnom izboru. Ne smijemo dirati u slobodu pojedinca i bračnih partnera. Oni moraju imati dobru informaciju i biti poučeni te ako žele sudjelovati u nekim razgovorima to mora biti njihova dobra volja i odluka. Nikako im se ne smije zakonski uvjetovati što smiju, a što ne. Toliko zadirati u život bračnih partnera i obitelji ne bi bilo dobro. Individualnost je jako važna i ništa se ne smije raditi na silu i protiv osobe – zaključio je Mikuš.
Inače, inicijativa za promjenu zakonu stigla je s Ustavnog suda, koji je početkom godine odaslao upit Vladi što će poduzeti u vezi zakona, s obzirom na velik broj ustavnih sudskih postupaka pokrenutih nakon što je prethodni zakon suspendiran 2014. godine. Po ocjeni radne skupine, dosadašnji zakon je bio ‘loš, konfuzan, kontradiktoran, prenorminaran i nejasan’.