Oprosti što postojim…, početak je emotivnog teksta Azila Dubrovnik o mirnom Kikirikiju koji traži dom.
– Kikiriki je mirno sjedio sam na brežuljku kad smo prije dva mjeseca došli po njega. Ne kao da čeka nekoga, već kao da čeka kraj.
Ne znamo vam reći kakav mu je život bio prije azila.
Ali znamo da je imao upalu uha od koje je oglušio.
Zubi su mu bili polomljeni.
Na vratu umjesto ogrlice imao je velike tumore.
Prošao je nekoliko operacija, raznih terapija, ali nemamo lijeka za njegov slomljen duh.
U svakom niegovom pogledu i pokretu kao da je isprika.
U njegovim očima nema straha, nema ni nade.
Samo tišina, ona teška umorna tišina psa koji je predugo patio.
Kikirikija nitko ne primijeti u azilu.
Ne zato jer nije poseban već zato jer je naučio biti nevidljiv.
Pomozite nam da ga Netko vidi.
Netko s velikim srcem i malo mjesta u svom domu.
Pomozite nam da mu nađemo makar privremeni dom.
Podijelite objavu, jedan klik može promijeniti sve – objavili su iz azila.
Broj Kikirikijevog mikročipa: 191100002346206
