Trasom autoceste za Dubrovnik preko Trebinja Dalmaciju se želi potpuno poniziti i podjarmiti ističe u otvorenom pismu Udruga Dalmacija, upućenom Vladi i Saboru RH.
Donosimo u cijelosti pismo pod naslovom „Dalmacija je opet zadnja rupa na svirali – ovaj ultra-centralizam ne može se više podnijeti!“
Dalmacija je opet zadnja rupa na svirali – ovaj ultra-centralizam ne može se više podnijeti!
Dalmatinci ovakav centralizam više ne žele trpjeti: ništa nas se ne pita, osim kad treba napuniti državnu blagajnu PDV-om od turizma!
Udruga Dalmacija poziva Vladu i Sabor RH da Hrvatska što hitnije napusti sadašnji zastarjeli ultra-centralistički državni ustroj, jer će u suprotnom doći do potpunog uništenja regionalnog gospodarstva te povijesnih regionalnih identiteta, koji su oduvijek bili najveće nacionalno blago i koji bi trebali biti stvarni temelj razvoja Republike Hrvatske u cjelini.
Dalmacija i Slavonija najviše su krvarile u Domovinskom ratu, uz to što je Dalmacija u 2. sv. ratu dala nemjerljiv doprinos oslobađanju zemlje od fašističkih okupatora koji su u Dalmaciji, zajedno sa svojim kolaboracionistima vršili neviđen teror nad domicilnim stanovništvom. Sada se, zaboravljajući sve te žrtve i srčani doprinos temperamentnih Dalmatinaca u borbi za slobodu Republike Hrvatske – Dalmaciju želi potpuno poniziti i podjarmiti trasom autoceste za Dubrovnik preko Trebinja!?
Hrvatskom vlada neviđeni centralizam kojem je jedina svrha da se po diktatu iz centra nepovratno autanaziraju tisućljetni hrvatski regionalni identiteti te spriječi jedini mogući izlaz našeg naroda iz duboke krize, a to je put regionalizma, koji je prirodan i općeprihvaćen u cijelom razvijenom svijetu – poglavito u Europi, kojoj povijesno i geografski pripadamo te u čije integracije godinama težimo ući.
U nezapamćenoj i više neizdrživoj centralističkoj praksi kakva vlada u RH – žitelje regija, poglavito Dalmatince i Slavonce – ne pita se apsolutno ništa: niti koji su njihovi regionalni prioriteti, niti žele li i dalje ovakav ultra-centralistički i iz centra nametnuti nam državni ustroj koji kroz županije kao državne ispostave sprečava koheziju prirodnih i povijesnih područja RH te time kao najvažnije – donošenje regionalnih planova razvoja, koji bi zajedno integrirani trebali činiti master-plan razvoja Republike Hrvatske u budućnosti.
U svim razvijenim zemljama Europe i svijeta odavno je napušten koncept da se iz jednog centra odlučuje što će i na koji način činiti regije. To je nemoguće, neizvedivo i dalje potpuno neprihvatljivo stanovnicima hrvatskih regija, poglavito Dalmacije.
Dalmatince se uopće ne pita koju strategiju razvoja Dalmacije kao regije žele. Ne pita nas se koji su dalmatinski prioriteti kako u gospodarskom, tako i u sociološkom i kulturološkom smislu, a pogotovo nas se ne pita o zaštiti dvotisućljetnog dalmatinskog identiteta koji je potencijalno jedan od najjačih hrvatskih brendova. Kako Dalmaciju, a time i Hrvatsku uspješno brendirati u svijetu, ako Dalmacija kao takva praktično ne postoji, niti kao regija, niti na bilo koji drugi institucionalizirani način? Kada bi Dalmacija kao jedinstvena regija sama odlučivala o načinu na koji se želi predstaviti svijetu – puno bi lakše mogla brendirati sebe, a time i Republiku Hrvatsku kao neponovljivi turistički, gospodarski i kulturni proizvod.
Nakon što je u prethodnih 20 godina po nalogu faraona iz centara političke moći i njihovih vojnika kojima je do Dalmacije stalo koliko i do lanjskog snijega – doslovno pometeno dalmatinsko gospodarstvo te nam, mimo naših želja, nametnuto da budemo plaža po čijem će se akvatoriju svojim jahtama iživljavati razni 'ljubitelji mora' – domicilno stanovništvo iz Dalmatiske Zagore, priobalja i škoja opet se mora 'trbuhom za kruhom' iseljavati po bijelom svijetu kao u 'doba filoksere'.
Dalmatince se ništa ne pita ni o trasi autoceste do Dubrovnika iako svi skoro plebiscitarno želimo povezivanje isključivo trasom preko teritorija RH, a nikako preko teritorija drugih država. Posebno ne preko Trebinja što bi bio još jedan teški šamar kako Dubrovniku, tako i cijeloj Dalmaciji koja je uz Slavoniju najviše krvarila u Domovinskom ratu, a i jedna i druga su potpuno devastirane, njihova privreda je uništena, stanovništvo osiromašeno, regionalni identiteti koji njihovim žiteljima znače velika emotivna zadovoljstva i zavičajna opredjeljenja – gotovo su izbrisani te poradi toga vlada veliko nezadovoljstvo koje sve više buja, a da centralna vlast to uporno ne primjećuje, ili zanemaruje. Zar stvarno treba sve stvari u RH tjerati do apsurda i groteske, bez obzira što stanovnici pojedinih regija uistinu žele, do čega im je stalo i na koji način žele živjeti!?
Da se građane Dalmacije pitalo za njihove prioritete – autocesta do Dubrovnika već bi odavno bila gotova i to trasom preko Pelješca, bilo mostom, bilo podmorskim tunelom, bilo velikim trajektima dok se ne izgradi most ili podmorski tunel, ali isključivo preko teritorija RH. Potpuno je jasno da mala Dubrovačko-neretvanska županija nema snage izboriti se sama za hitan dovršetak autoceste do Dubrovnika i to na način koji Dalmaciji donosi najveću korist – poglavito razvoju Pelješca, Korčule, Lastova, Mljeta, no kada bi Dalmacija bila jedinstvena regija te kada bi u Saboru RH svi zastupnici Dalmacije zajednički lupili šakom o stol u saborskom klubu svoje regije, a na osnovu odluke donesene u regionalnom parlamentu – autocesta bi bila već 'u Dubrovniku', a također i brza cesta Trogir-Omiš koja je najprometnija prometnica u RH i bez koje se splitski bazen, anglomeracija na kojoj živi preko 400.000 ljudi ne može povezati u suvislu cjelinu. Prioritet Dalmacije je i povezati povijesni grad Knin u kojem su krunjeni hrvatski kraljevi, a koji je sad potpuno odsječen od ostatka Dalmacije i to brzom cestom na Dalamatinu.
Također je potrebno što hitnije staviti u funkciju civilnog života sva napuštena odmarališta i devastirane objekte koji po obali zjape prazni i neugledni, kao i objekte bivše JNA poput Lore i drugih diljem Dalmacije. O uništavanju brodogradilišta kao zadnjih uporišta industrijskog razvoja, te nakaradnog prijedloga zakona o znanosti i obrazovanju, u kojem se znanje želi pretvoriti u robu, a ne u svrhu intelektualnog uzdizanja nacije, da se i ne govori. Zar ćemo se, zaista svi u Dalmaciji pretvoriti u kuhare, konobare i nosače prtljage? Zar ćemo dopustiti da ono što su naši stari gradili skoro dva tisućljeća, preko noći propadne? Zar se, uopće, može živjeti čitavu godinu od tri mjeseca rada…i to ako se posreći?
Centralna vlast RH zna sebi uzeti 25% PDV-a od turizma u kojem se u Dalmaciji obrne oko 5 milijardi EUR-a, no ne razumije da kad poskupi struja za 20% to nije isto za Dalmatince u odnosu na ostale stanovnike RH, jer je u Dalmaciji apsolutno sve na struju za razliku od sjevera RH gdje je većina orjentirana na plin. Cijela Dalmacija se zimi grije, a ljeti hladi isključivo na sruju i prosječnom domaćinstvu zimske rate znaju premašivati 1000Kn, dok na sjeveru one zimi iznose prosječno oko 200Kn (!?)
Nerazumijevanje središnje vlasti RH za probleme žitelja Dalmacije očitava se i aktualnim ukidanjem poštanskih ureda u manjim mjestima, koji su povijesno bili jedina spona dalmatinskih 'malih mista sa sviton'. Grade se riječke obilaznice, planiraju nizinske pruge, dionice Rijeka-Žuta Lokva, 'Zagreb na Savi' i novi aerodrom Pleso, no prioritetni projekti koji su životno potrebni Dalmatincima – kao da ne postoje!
Jasno je zašto svaka nova centralna vlast u RH, kada se smjesti u udobne fotelje na Markovu trgu udaljene 100 metara od Sabora – naglo zaboravi planove o regionalizaciji i fiskalnoj decentralizaciji Lijepe naše! To je bez sumnje stoga što naglo shvate da bi na taj način drastično opao utjecaj njihovih stranačkih središnjica koje su smještene u Zagrebu, a koje diktiraju sve što se u Hrvatskoj miče. Uspostavom hrvatskih regija trebalo bi, uz regionalne parlamente, oformiti: ili donji dom parlamenta RH kao dom regija, ili u samom Saboru RH oformiti klubove regija koji bi odlučivali o strategijama razvoja regija – bez obzira na stranačku pripadnost i to najviše smeta tzv. 'velikim strankama'. Kada bi se na razini kubova regija postigao međustranački konsenzus o temeljnim strategijama regionalnog razvoja, a kao rezultat stvarne volje stanovnika svake pojedine regije – centralna vlast nebi imala drugog izbora do li iste uvrstiti u master-plan razvoja RH! Upravo to je rak-rana hrvatskog društva i dok se ne primjeni na svim razinama u Hrvatskoj će se i dalje o svemu odlučivati u centralnim komitetima partija.
Stoga Udruga Dalmacija snažno apelira na Vladu i Sabor RH da što prije napuste potpuno nadživljeni centralistički sustav te uspostavi državu regija u kojima će njihovi stanovnici odlučivati o svojim prioritetima, identitetima i potrebama – kao što je to slučaj u svim razvijenim zemljama našeg civilizacijskog kruga te se drži najvišim civilizacijskim dosegom europske demokratske tradicije.
UO Udruge Dalmacija