Zvijezda Badnjaka na mnogim stolovima diljem Hrvatske je upravo bakalar – sušena riba iz Sjeverne Europe. Razni su načini na koje se može pripremiti: na bijelo, na lešo, zapečeni, pohani… mogućnosti s ovom namirnicom su zaista neograničene. Iako mu cijena iz godine u godinu sve više raste, njegova popularnost ne opada. No, kako se pored svih riba iz Jadranskog mora na našim stolovima našla riba iz sjevernoeropskih zemalja?
Kao i sva ostala gastronomska otkrića i ovo se dogodilo slučajno. Mletački plemić Pier Querini bio je vlasnik i kapetan trgovačkog brodovlja. Na jednom putovanju zadesila ih je oluja koja je potopila brod. Ipak, imao je sreće te se uspio, zajedno s još nekoliko mornara, ukrcati u čamac za spašavanje koji ih je odveo do Lofotskog otočja. Domaćini su im ponudili ono čega su najviše imali- ribu Stokvis, odnosno bakalar, piše Morski.hr.
Kad su se oporavili od nesreće, krenuli su kući, a Piero Querini je kao pravi trgovac sa sobom kući ponio veće količine sušenog bakalara čime je započeo trend trgovine, koji se nastavio tek u 16. stoljeću kada su glad i siromaštvo pogodili niže slojeve europskog stanovništva. U to vrijeme samo su bogati jeli svježu ribu, dok se sirotinja hranila suhom. Dakle, kod nas je taj običaj došao iz Venecije, prvo na Jadran, a zatim se proširo na ostatak Hrvatske. Kao dio tradicije za Božić postao je iz razloga uspomene na siromašnu povijest naših ribara.