Naš istaknuti nuklearni fizičar Tonči Tadić, voditelj Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice iz Instituta Ruđer Bošković za vrijeme godišnjeg odmora na Hvaru odlučio je ući u kino dvoranu i pogledati “Oppenheimera”. Film koji posljednjih dana puni kino dvorane dajući uvid u to tko je Robert J. Oppenheimer, kako je došlo do ideje o atomskoj bombi te procesa koji se vodio nekoliko godina nakon što je bomba bačena.
Tadić, nimalo zadovoljan odgledanim, na svojoj je društvenoj mreži napisao osvrt na film, ali i iznio razlog zašto će “Oppenheimer” dobiti Oscara. Evo što je napisao:
– Bio sam pogledati “Oppenheimera”. I bacio u vjetar novac za ulaznicu. Kino u Starom Gradu je bilo krcato. Film traje 3 sata (što bi sve komotno stalo u sat i po), patetičan je i razvučen. Jedva sam izdržao do kraja, bačeni novci.
Osim toga naslov filma je kriv. Pravi naslov filma bi trebao biti “Kvazi-proces protiv Oppenheimera radi njegove navodne veze s komunistima”. Ta tema, odnosno ta kratka epizoda u životu ovog znanstvenika dominira nad svim ostalim i guši čitav film. Ovo nije niti biografski film, ne očekujte to od njega. Sav Oppenheimerov rad prije Manhattan Projekta (razvoj A-bombe u SAD 1942.-1945.) iako iznimno važan za razvoj znanosti je izguran i minoran, jer je kao Manhattan Projekt jedno bitan u njegovoj karijeri i po tome ga svi znaju.
U redu, ali u ovom filmu niti Manhattan Projekt nije na prvom mestu nego taj kretenski kvazi-proces, tj. saslušanje pred odborom. Sve drugo: etičke dvojbe Oppenheimera i ostalih znanstvenika u Manhattan Projektu o razvoju oružja za masovno uništenje, posljedice bombe na Hiroshimu i Nagasaki, svi oni u razdoblju Makartizma, međunarodni kontekst, sve je to onako usput nabačeno.
Uloga pojedinih znanstvenika u projektu Manhattan i njihova karakterizacija (bilo je tamo gomila kasnijih nobelovaca), je jadna i marginalna. Feynman samo svira bongo (jer drugo kao nezna), Teller se svađa sa ostalima, Bethe dominira (inače povučeni genijalac), Bohr je izgubljen u vremenu, Szilard se ne vidi, Fermija kao nema nigdje (a bio je tamo, ne samo u Chicagu!), Lawrence glumi ultra-Amerikanca ali ni riječ o tome što radi… Ma dajte molim vas!
Najblesaviji je dio sama eksplozija bombe Trinity Test 14.7.1945. “koja u ovom filmu nije kompjuterska animacija”, a zapravo izgleda kao eksplozija 10 cisteni benzina. Ma ljudi moji čemu to?? Pa ima se stotine originalnih snimki eksplozije američke A-bombe, ako ne te prve od 14.7.1945., onda ostalih stotina pokusa.
Ovaj film ne zaslužuje Oscar. Međutim, ovaj film će dobiti Oscare, ali ne radi svoje umjetničke vrijednosti, nego radi ruskih nuklearnih prijetnji.
Koga doista zanimaju zbivanja u vezi A-bombi 1945., duševna stanja i dvojbe znanstvenika, odluke političara, međunarodni kontekst, neka pogleda film “Hiroshima” (iz 1995.) – savjetovao je na kraju svoje recenzije dr. sc. Tadić.