Profesor ekonomije pri dubrovačkom Sveučilištu, Tonći Svilokos iznio je za DuList svoje viđenje oporavka hrvatskog gospodarstva od pandemije uzrokovane koronavirusom, a prokomentirao je i predviđanje ministra financija Zdravka Marića o oporavku od krize u obliku slova V koji, prema njemu, očekuje Hrvatsku. Svilokos pak tvrdi kako su očekivanja ministra Marića, usporedimo li ih s drugim relevantnim projekcijama, nažalost vjerojatno preoptimistična. Eurostat, donosi, očekuje pad u 2020. od 10,8 posto, HNB u iznosu od 9,7 posto, a Svjetska banka od 9,3 posto. Ono što posebno zabrinjava, priča, je prognoza našeg pada u odnosu na druge zemlje, s jedne strane, i vrijeme koje nam je bilo potrebno da izađemo iz posljednje recesije koja je započela 2008., s druge strane. Naime, prema podatcima Svjetske banke znatno manji pad će imati i druge države u okruženju kao primjerice Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Jedino dvije relativno razvijenije zemlje će imati veći gospodarski pad od Hrvatske – Italija i Španjolska. One su imale i najveći broj korona slučajeva te gotovo potpuno propalu turističku sezonu.
Kriza bi mogla potrajati do 2023.
—Što se tiče trajanja krize, po relevantnim podatcima Eurostata posljednja, prije ove koronakrize, je u Hrvatskoj trajala od 2008. do 2014. što je usporedivo jedino s Grčkom. Kod drugih zemalja to je trajalo znatno kraće, odnosno gotovo sve su se zemlje relativno vrlo brzo ponovno vratile na uzlazni krak krivulje rasta. Sada je ipak, nadam se, malo drukčija situacija i po svim relevantnim izvorima očekuje se i za Hrvatsku gospodarski rast već u 2021. od 5 do 7,5 posto. Po očekivanjima Ministarstva financija na predkriznu razinu bi se najranije mogli vratiti početkom 2023. Ipak, ovdje treba reći da su sva predviđanja, kako domaća, tako i inozemna, izuzetno teška jer traže odgovor na dva vrlo nepredvidiva, ali izuzetno bitna pitanja, a to su hoće li se i kada pronaći cjepivo za korona virus, i hoće li se i kada, ukoliko se ne pronađe cjepivo, steći imunitet krda – kaže Svilokos.
Prema njemu, ono što je za nas još bitno je način na koji će se postaviti turistički emitivne zemlje tijekom sljedeće sezone ukoliko se pandemija nastavi. Hoće li one braniti svojem stanovništvu putovanja u inozemstvo, poglavito u Hrvatsku, odnosno hoće li će se zahtijevati samoizolacija po povratku. Ono što mi možemo, komentira, je da u danim pandemijskim uvjetima novu sezonu dočekamo sa što boljom epidemiološkom situacijom te da je što bolje iskontroliramo tijekom same sezone. No, da bi sve to bilo moguće potrebno je da naše tvrtke uopće prežive do ljeta. Nema sumnje, dodaje, kako će ova zima biti jedna od onih ‘gladnih’. Nažalost, protekla sezona je bila izuzetno kratka i mnoge tvrtke nisu uspjele, objašnjava, ni približno zaraditi koliko bi im bilo potrebno za opstanak do sljedeće. Svakako se očekuje novi val otpuštanja i stečajeva do kraja godine.
—Sada je jedina slamka spasa za te tvrtke i njihove radnike država. Pitanje je koliko će ona imati sluha i novaca da im pomogne prebroditi krizu. Treba shvatiti da, ukoliko izgubimo tvrtke i kvalificirane radnike, u tom slučaju nemamo nikakve temelje za nadati se bilo čemu pozitivnom za sljedeću sezonu. Sve oči su uprte i u tekući Višegodišnji financijski okvir EU kao i u novi instrument EU Nove generacije iz kojeg se očekuje usmjeriti financijska sredstva za prevladavanje nelikvidnosti gospodarstva, za očuvanje i potporu za otvaranje novih radnih mjesta. Za to je predviđeno gotovo šest milijardi eura bespovratnih sredstava do kraja 2026. godine – tumači ovaj profesor ekonomije. Ono što je država, iznosi, uradila do sada je mnogo, ali ipak nedovoljno. Potrebno je, dodaje, jasno procijeniti kome je pomoć najnužnija vodeći računa o socijalnoj pravednosti i imovinskom cenzusu.
Procijeniti kome je pomoć najnužnija
Ne čini mu se da bi bilo pravedno povećavati poreze, smanjivati mirovine ili plaće u javnom sektoru ljudima koji nemaju apartmane kako bi se eventualno pomoglo nekom privatnom iznajmljivaču koji je u prethodnim sezonama zaradio izuzetno puno. Nadalje, onima kojima zasada nije potrebno pomagati, mišljenja je, je građevinski sektor. Prema Tonćiju Svilokosu, ovaj sektor bi prvi mogao biti taj koji će povući hrvatsko gospodarstvo prema naprijed u sljedećim godinama uzevši u obzir da slijedi višegodišnja obnova Zagreba od posljedica potresa. Svakako je za održivi gospodarski rast, napominje, potrebno sredstva koristiti ne samo za pomoć pogođenim uslužnim djelatnostima već za iznalaženje načina za reindustrijalizaciju hrvatskog gospodarstva. Mi moramo učiniti sve što je u našoj moći da se turistička sezona kakva je bila u Dubrovniku 2020. godine više nikada ne ponovi, kategoričan je Svilokos.
—Je li se moglo ostvariti više vidimo po rezultatima ostvarenim sjevernije od nas. Naravno da stoji argument kako je Dubrovnik tradicionalno ekskluzivna avio destinacija i kako je u potpunosti zamro cruising i kongresni turizam koji su također izuzetno bitni za Dubrovnik, ali u zraku ostaje pitanje je li se nekom drugom turističkom politikom, promocijom i aktivnostima moglo postići više. Je li zračna luka mogla biti aktivnija u privlačenju aviokompanija da pokrenu svoje letove za Dubrovnik? Mislim da bi se trebala Turistička zajednica, Grad i HGK zapitati gdje su oni pogriješili pa da je Dubrovnik nakon jenjavanja epidemije koronavirusa ostao i dalje neatraktivan za goste. Ne zato da bi se prstom uprlo u krivca već zato da bi svi zajedno došli do rješenja i promjena koje je potrebno napraviti za budućnost – podvlači naš sugovornik.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 30. rujna 2020.