Franko Dujmić Dubrovčanin je sa zagrebačkom adresom, gotovo cijeli svoj život posvetio je svijetu filma te je autor novog domaćeg dokumentaraca – Funk YU, koji je nedavno imao i dubrovačku premijeru. Iako mu je ovo prvi dugometražni film, iza njega su godine rada u postprodukciji, studij animiranog filma i aktivno sudjelovanje u radu Kinokluba Zagreb. U razgovoru nam otkriva zašto se odlučio na film o vinilima i kolekcionarima, kako izgleda proces snimanja nezavisnog dokumentarca u Hrvatskoj, te koliko su Hrelić, humor i improvizacija važni za njegov stvaralački proces. Govori i o stvarnim izazovima domaće filmske scene, životu između Zagreba i Dubrovnika i tome kako je jedan neuhvatljivi singl Darka Domijana postao lajtmotiv filma na kojem je radio čak sedam godina.
Od malih nogu ima ljubav prema filmu
Franko je od malih nogu znao da se želi baviti filmom. Nakon srednje škole postao je član Kinokluba Zagreb i od tada je sve krenulo. Završio je i studij animiranog filma i novih medija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a u klubu je aktivan i dan-danas.
– Ne sjećam se da sam ikada imao neke ozbiljnije želje osim da se bavim filmom. Zapravo mi nije ni toliko bitno hoću li biti redatelj na projektu ili nešto drugo – baš uživam u svakom dijelu nastanka filma i zapravo najviše radim u postprodukciji kao animator i montažer. Režiram samo svoje osobne projekte – objasnio je.
Osim filma ‘Funk YU’, stvarao je i druge filmove: ‘Solgatistan’, ‘48,87€’, ‘Zamjena za svadbeni video’. Za posljednja dva je otkrio kako se radi o o eksperimentalnim filmovima koje je sam napravio od pronađenog, odnosno tuđeg materijala kupljenog na buvljacima. Radio je kao montažer, u režiji, kao scenarist, a u svom posljednjem filmu okušao se i u glumačkoj ulozi.
– Najzahtjevniji je svakako bio ‘Funk YU’ budući da se radi o puno ambicioznijem i kompleksnijem filmu nego što sam do tada radio. Sve ostale filmove radim doslovno sam u svom studiju, a u produkciji ‘Funk YU’ je bilo uključeno jako puno ljudi, trebalo je putovati na puno lokacija, a i sama činjenica da se radi o dugometražnom filmu iziskuje potpuno drugačiji pristup dramaturgiji filma nego neki kratki film – otkrio je Franko koji kaže i kako za film treba onoliko vremena koliko je netko spreman uložit u njega.
Dubrovačka publika uživala je u premijeri
‘Funk YU’ je njegov prvi dugometražni film, a objasnio je kako oni imaju mnogo veću vidljivost od kratkometražnih. Prvo je imao zagrebačku premijeru, a ona je nadmašila njegova očekivanja.
– Zagrebačka festivalska premijera je bila rasprodana i to stvarno nisam očekivao. Znao sam da dvorana neće biti prazna – budući da je to film o jednoj određenoj sceni, odnosno zajednici, i bio sam siguran da će ljudima koji su uključeni u tu zajednicu film biti zanimljiv, ali definitivno nisam očekivao da ćemo napuniti najveću kinodvoranu Zagreb Doxa – rekao je skromni redatelj.
I dubrovačka publika imala je priliku uživati u svojoj premijeri, 1. srpnja u ljetnom kinu Slavici, nakon čega je Franko Dujmić odgovarao na pitanja.
– Mislim da je reakcija bila dobra. Koliko sam uspio primijetiti, nitko nije otišao odmah nakon filma nego su svi ostali na Q&A, što ipak znači da ih je film uspio zainteresirati. I smijali su se na neke skečeve u filmu što mi je uvijek drago čuti – ispričao nam je.
Velika ljubav prema glazbi i filmu
Osim što gaji ljubav prema filmu, veliki je zaljubljenik i u glazbu, a upravo je te dvije stvari spojio u jedno u filmu ‘Funk YU’. U filmu je Franko kolekcionar vinila koji se zaputio na avanturu kroz bivšu Jugoslaviju kako bi pronašao jedini vinilni zapis koji nedostaje njegovoj kolekciji — singl Ulica Jorgovana / Zlatokosa, jedan od najboljih primjera jugoslavenskog funka. Na putu susreće raznolike likove koje intervjuira kako bi dobio uvid u maniju pretraživanja kutija s vinilima.
– Gramofonske ploče sam počeo skupljati u srednjoj školi. Kako nisam odrastao uz gramofon i ploče već uz kazete i CD-e, to mi je bilo nešto novo, nepoznato i uzbudljivo. Tako da je snimiti film s fokusom na kolekcionarstvo ploča došlo gotovo pa prirodno. Najviše skupljam ploče iz 70-ih, pa tako imam dosta funk ploča. Htio sam kupiti ploču Darka Domijana ‘Ulica Jorgovana / Zlatokosa’ i nisam je mogao naći ni na jednom zagrebačkom buvljaku ni trgovini – pa mi je na pamet palo da bi to mogao biti dobar zaplet za film: potraga za jednom singlicom. Tako je ta ploča postala lajtmotiv u filmu – otkrio je Franko, a dodao je kako mu je iskustvo glumljenja u filmu bilo zanimljivo te da je to bio njegov prvi put ispred kamere. Zbog logistike je, kako kaže, najjednostavnije bilo da on bude centralni lik oko koje se vrti radnja.
Na ‘Funk YU’ radio je sedam godina
Na filmu ‘Funk YU’ radio je čak sedam godina, a sve je poremetio COVID. Objasnio je kako se radilo s jako puno pauza, a dosta vremena je oduzelo prikupljanje autorskih prava na glazbu.
– Ono što je definitivno obilježilo ovaj film je pandemija COVID-a. Naime, sredstva za snimanje filma smo dobili krajem 2019., te smo planirali krenuti sa snimanjem početkom 2020. Tako da smo se nakon početka proglašenja pandemije snalazili kako god smo znali, budući da smo planirali puno putovati za film, a to je bilo jako teško, pogotovo u prvoj godini pandemije. Također, nakon što smo završili montažu, krenuli smo s rješavanjem autorskih prava na glazbu – a nje je jako puno, oko 30-ak pjesama, što je trajalo oko godinu i pol – objasnio sugovornik kako je tekao put do nastanka dugometražnog filma.
Kad je riječ o budžetima za filmove, naš sugovornik objašnjava kako novca nikad nije dosta. No, i kako se u današnje vrijeme može raditi s malim ili nikakvim budžetom, ako sve radite sami.
– Najveći troškovi su uvijek honorari, jer za recimo profesionalni igrani film (onaj za čiju proizvodnju su svi plaćeni) treba angažirati veliki broj ljudi, pa budžeti budu višemilijunski. Kod dugometražnog dokumentarnog filma je slučaj da je filmska ekipa često manja, pa se budžeti okvirno vrte oko 100 tisuća Eura pa na više – rekao je.
Dubrovnik za odmor i uživanje, Zagreb za karijeru
Za sebe smatra kako još nije uspio kao redatelj, ali i kako se, po njegovom mišljenju, od filma i audiovizualne produkcije može živjeti u Hrvatskoj.
– Pogotovo je Dubrovnik zanimljiv stranim produkcijama koje sve onda trebaju lokalnu servisnu produkciju gdje ljudi mogu doći raditi i steći iskustvo. Također, snima se puno i reklama. Meni upravo reklame na kojima radim kao montažer i animator predstavljaju glavni dio posla – otkrio je Franko svoj glavni dio zarade.
Iako je rođen u Dubrovniku, većinu svog života proveo je u Zagrebu. No, u rodni grad pokušava svratiti kad god mu to vrijeme dopusti.
– Ono što mi se sviđa oko života u Zagrebu jest što ima jako puno sadržaja – kako kulturnih, tako i ostalih. A prednost Dubrovnika jest što je sve blizu i život je dosta opušteniji nego u Zagrebu – ispričao je. Dubrovnik mu predstavlja mjesto za odmor, a dolasci mu jako znače i zbog obitelji. Ipak, Zagreb je grad u kojem je postavio temelje za karijeru, pa je rekao kako bi preseljenje nazad u Dubrovnik zbog toga bilo malo teže.
Planovi za budućnost
Kad je riječ o planovima za budućnost, Franko ima u planu prvo ispratiti prikazivanje ‘Funk YU’ po našoj obali, a zatim kreće s prijavljivanjem filma ‘Zamjena za svadbeni video’ na filmske festivale, što radi sam. Ideja za novi film trenutno nema, ali vjeruje kako će ih u budućnosti sigurno biti. Upravo je kreativnost najvažnija u njegovom poslu, a kada nastane kreativna blokada, to može biti pravi problem. Ipak, pravi profesionalci kao što je Franko, za ovakve stvari imaju rješenje.
– Nastojim se što više izložiti raznim sadržajima ili aktivnostima. Odem u prirodu, na planinarenje, izložbu ili jednostavno na izlet u neki drugi grad. Pokušavam konzumirati što više različite umjetnosti, a pogotovo vizualne umjetnosti i performansa, što smatram da je ključno za moju inspiraciju i umjetnički rad. Također, jedan od najvećih inspiracija je i buvljak u Zagrebu – Hrelić. Tamo idem jako često i uvijek nađem neki predmet koji mi je zanimljiv pa preraste u motiv za film – zaključio je talentirani, mladi redatelj i kreativac Franko Dujmić.