Od zadnje kolumne dobili smo i sedmog kandidata za gradonačelnika.
Ipak, računat će se samo oni koji za svoju kandidaturu prikupe valjanih 900 potpisa birača prijavljenih na gradskom području i na vrijeme ju predaju izbornom povjerenstvu. Vrlo je vjerojatno da dio naših kandidata ni ne pomišlja da će osvojiti mandat – njihove kandidature prvenstveno su u funkciji dodatne promocije vlastitih lista za gradsko vijeće i eventualnih „pogađanja“ oko podrške u drugom krugu.
Izbori će biti raspisani u naredna dva tjedna: prema Zakonu o lokalnim izborima mogu biti raspisani najviše 60, a najmanje 30 dana pred treću nedjelju u svibnju. Pretpostavljam da vladajućima, zbog posvemašnjih 'uspjeha' na nacionalnom planu, ne odgovara pretjerano duga kampanja pa bi Vlada izbore mogla raspisati praktički u zadnji čas – na sjednici u četvrtak, 18. svibnja.
U dva mjeseca četiri izbora
Dubrovčani će tako u narednih dva mjeseca moći birati četiri puta: prvo će birati predstavnike za Europski parlament, potom će se moći izjasniti o referendumskom pitanju o gradnji na Srđu, potom mogu birati najbolju pjesmu Eurovizije, a već sljedeći dan tko će u njihovo ime naredne četiri godine odlučivati ne želimo li i dalje sagraditi pročistač za vodu. Premijer je spominjao i nekakav izbor za miss Texasa, ali čini mi se da se to ne odnosi na Dubrovnik.
U međuvremenu smo predizbornu kampanju mogli osjetiti i na vlastitoj koži – zbog nje smo imali silnih prometnih problema. Zbog radova na Putu od Batale nastajali su silni čepovi kod pošte u Lapadu. Čak su na momente i prometnici morali regulirati promet oko gumna. Kada bismo imali izbore svake godine radovi bi bili ravnomjernije raspoređeni pa bismo imali i manje ovakvih šokova…
U svoj toj gužvi treba zabilježiti i početak sezone cruisera. Ove godine najavljuju da ćemo imati više od milijun tih nekolikosatnih posjetitelja Grada. Sreća je da se autobusi s gostima s cruisera nisu uputili prema Lapadu. Dok Venecija ograničava broj dolazaka ovih grdosija i tako pokušava smanjiti vršna opterećenja na gradsku infrastrukturu mi u nedostatku razvojne strategije i borbe za podizanje kvalitete i dalje mjerimo tek puke fizičke pokazatelje.
Izostanak vidljivih aktivnosti kandidata privremeno se nadomješta objavljivanjem anketa. Posljednja tako objavljena anketa bila je, ako se ne varam, navodno istraživanje Ipsos Pulsa na 880 ispitanika prema kojem je Teo izbio na drugo mjesto nakon Andra, a ispred Matka i Nika. Objavljeni su ovakvi postoci: Vlahušić gotovo 30 posto, Andrić 18,8 posto, Bupić 18,6 posto i Šalja 13,8 posto. Ipsos Puls držim jednom od najvjerodostojnijih agencija i nemam dvojbi oko njihovih rezultata. Ipak, ovdje ne znamo o kakvoj je anketi riječ, kako su točno glasila pitanja. Naime, i redoslijed pitanja i način kako su formulirana može utjecati na rezultat. Pretpostavljam da je riječ o telefonskoj (tzv. CATI) anketi.
Ne zaboravimo da kampanja još nije zapravo ni započela (ni pozitivna ni negativna) i da još nismo bili izloženi svemu što s kampanjom dolazi. Ankete neposredno pred izbore bit će puno realnije i bliže stvarnom rezultatu. Ni kandidati na početku nisu u jednakom položaju: Vlahušić u kampanju ulazi kao aktualni gradonačelnik i može koristiti sve komunikacijske kanale koji su mu na raspolaganju kao aktualnom gradonačelniku. Za primijetiti je da su u ovoj anketi sljedeća trojica kandidata unutar statističke pogreške.
Zašto se objavljuju ankete?
Mediji objavljuju ankete jer žele poboljšati prodaju/gledanost, odnosno steći određeni renome. Oni na rezultate ankete gledaju isključivo kao na vijest – što kontroverznija to bolja. Rezultati se često 'vrlo nategnuto' komentiraju: najmanje promjene rezultata unutar statističke pogreške se često senzacionalistički interpretiraju kao značajne promjene raspoloženja biračkog tijela. Posebice je to vidljivo kod medija koji su naklonjeni pojedinim kandidatima, a takvih ni u Gradu ne manjka. Na žalost, imamo primjera kada se u medijima pojavljuju čudni uradci koji s anketama i istraživanjem tržišta nemaju nikakve veze, ali su izgovor za postavljanje bombastičnog naslova.
Stranke ponekad objavljuju rezultate ne bi li izazvali učinak kod publike: bandwagon ('On je uspješan, bolje da mu se pridružim') ili underdog ('On je podcijenjen, njemu ću pružiti potporu'). Učinkovitost ovakvih taktika dvojbena je, a nekada se može postići i suprotni efekt (primjerice Mesićeva kampanja za drugi mandat kada njegovi birači nisu bili motivirani izaći na izbore jer su ankete govorile da sigurno dobiva izbore u prvom krugu). Svjedoci smo i anketa koje su se objavljivale kako bi se nekom u stranci 'skinula glava' ili pokazala snaga.
Često ćete čuti od nezadovoljnika objavljenim rezultatima kako je anketa 'naručena'. Apsolutno su u pravu: svaka anketa je naručena, jer je netko izradu ankete morao naručiti (i platiti) od specijaliziranih kuća za ispitivanje javnog mnijenja. Žele li implicirati tom izjavom da je ishod ankete lažiran? Ukoliko govorimo o anketama koje su provele neke od naših renomiranih firmi poput Ipsos Pulsa, Promocije Plus, GfK i sličnih, ne vjerujem da bi te firme, koje svakodnevno rade brojna ispitivanja za potrebe gospodarstvenika, prodale svoju reputaciju jeftino. A nisam siguran i da je bilo koja od stranaka spremna platiti tako visoku cijenu za rezultate ispitivanja koji u javnosti mogu promijeniti tako malo…
Bili smo među najbogatijima
Bit će zanimljivo pratiti ankete nakon što kampanje krenu i kandidati počnu iznositi svoje programe i stajališta. Kandidati moraju ponuditi brojne odgovore na pitanja i teme koje zanimaju građane pa i na ona koja ih još uvijek građani nisu ni pitali: od opskrbe vodom i zbrinjavanja otpada, kvalitete opskrbe električnom energijom, prometa i prometne izoliranosti, veze prema otocima, razvoja infrastrukture, zdravstva, školstva, sveučilišta, vrtića, jaslica…
Jako puno je toga pred novom lokalnom upravom. Po prvi put će dubrovačkoj gradskoj vlasti na raspolaganju biti i brojni europski fondovi koje će moći koristiti za unaprjeđenje uvjeta života u Gradu. Dubrovnik se nikada u svojoj povijesti nije uspoređivao s lošijima od sebe, vidjeli smo to na brojnim primjerima. Spomenimo ovdje statističke podatke iz 1500. godine prema kojima je bruto društveni proizvod po glavi stanovnika u Dubrovniku iznosio 900 američkih dolara. U to vrijeme je BDP Švicarske iznosio 742 dolara, Francuske 727 dolara, Engleske 714 dolara, Švedske 695 dolara po glavi stanovnika. Od Dubrovnika su bili bogatiji samo Mlečani s BDP-om od 1100 dolara po glavi stanovnika.
Hoćemo li napokon postaviti letvicu dovoljno visoko i izabrati gradske oce koji će ju svladati?