Raduje me javna rasprava u kojoj je arhitekt Marko Dabrović javno izložio djelo svoga studija i sebe sudu javnosti.
Eh, da je u vrijeme gradnje socijalističkoga mastodonta više razmišljano i razgovarano o funkcionalnosti i estetici, da se razgovaralo npr. o Grabovici i bacanju smeća na Dupcu, da smo gradili mentalitet dijaloga i tolerancije, ne bi bilo današnje ekonomske i ratne tragedije, svih naših Obrovaca (obro ovaca!). Sjetit će se stariji čitatelji aluminijskog kombinata, simbola privrednoga kraha SFRJ (naravno bilo je i puno dobrih stvari u prošlom sustavu koje se moglo očuvati i unaprijediti).
Ponavljam moj stav da, ako se već nešto treba graditi, tada je model koji je Dabrovć ponudio vrlo lijep i smislen, skladan.
Čini mi se da je u javnoj raspravi bilo lutanja te da je u ovom slučaj ‘Srđ je naš’ promašio ‘ceo fudbal’.(cijelu nogometnu loptu, tj.poantu). Naglašavam – Srđevce i ozbiljnog Ljuba Nikolića smatrao sam i smatram pozitivcima te sam ih i podržavao u slučaju Srđgolfa. Istina, naravno, u 99 posto slučajeva nije isključivo na jednoj strani. Tako je i plan za Belvedere doživio preinake slabo vidljive laicima, kroz povećanje gabarita izgrađenosti i smanjenje zelenih površina.
S druge strane pojedinci su u raspravi žalili što je Ulica Vlaha Bukovca slijepa ulica i tražili gradnju parkirališta; očito je da ti slabo razumiju krhkost sv. Jakova koji predstavlja jednu od najljepših prigradskih zelenih ‘oaza’ na Mediteranu. Ovoliki broj automobila u tako malenom mjestu, s velikim brojem umirovljenika i nezaposlenih predstavlja sramotan komod, iako bi se javni promet i promet uopće morao poboljšati.
Mnogi veliki gradovi u SAD-u imaju izuzetno slab javni promet, koji koriste uglavnom doseljenici i socijalni slučajevi, ali ti gradovi imaju potrebnu širinu prostora i nisu na UNESCO-voj listi svjetske baštine.
Građevinski lobi gurao je tezu o razvoju i o potrebi za stanovima, meni se čini da je u slučaju POS-ovih stanova, pa i stanova za profesore i invalide, učinjen niz propusta, tako da su stanove dobili i oni koji već imaju (čak i kuće), a ovo što grade privatnici kupuju stranci i oni koji žele apartmane. S druge strane Mljet, Pelješac, Primorje i Konavle imaju kapaciteta za obitelji koje sada životare u Gradu, ali to je već druga tema.
Čudi me da pored devastacije Gospinog polja, Uvale Lapad, Župe, Rijeke, Zatona itd. Srđevci toliku energiju troše oko ceste koja prolazi kroz hotel.
Ovdje odajem priznanje gosparu Igoru Legazu za silan trud i inteligenciju kojom je branio javno dobro i pristup moru građanima drugog reda, tj. domaćim ljudima (neću reći domorocima, da ne ispadne kako da smo nečija kolonija). Ipak, hotel dopušta korištenje hotelskog lifta i napravit će prilaz obalom do hotelske plaže.
Drugi je par rukava je li gradonačelnik Franković mogao ovdje ‘trgovati’, tj. dati cestu u koncesiju hotelu, uz financijsku naknadu koju bi potrošio na obitelji sa više djece, socijalu, kulturu, promet, stanove za liječnike ili štogod korisno.
Ovdje napominjem da hotel s troškovima rušenja postojećeg, odvoza materijala i gradnje nije dugoročno isplativa investicija. Zašto se onda gradi?
Zato jer Rusija ‘mekom silom’ (tu je poanta Rudenjakova!) nastoji pridobiti Hrvatsku i EU za svoje energetske projekte; njezino poboljšanje odnosa sa Turskom i arapskim zemljama je posljedica promišljene politike i želje za ekonomskom suradnjom sa susjedima, tj. EU, Kinom, Indijom, muslimanskim svijetom i zemljama Afrike, pa čak i SAD-om (koji je susjed na Beringovu tjesnacu).
Zato će i kulturna suradnja Hrvatske i Rusije porasti, pa i otvoriti neke povijesne teme poput Križanića koji je vođen slavenskim osjećajem i željom za jedinstvom kršćana otvorio čak i pitanje razvoja kinesko ruske trgovine (vidi tekstove svećenika i pjesnika dr. Ivana Goluba)! Bit će tu i našijenca Save Vladislavića, istraživača Sahalina Bošnjaka, moćne figure ruskog Dalekog Istoka Dmitrija Horvata, J.B.T.-a itd.
Nisam uvijek podržavao ruske projekte, npr. naselje preko puta Gospe od Škrpjela je urbanistička megakatastrofa, a bio sam i protiv gradnje na Mljetu ruskih megahotela. Mislim da je investitor pogriješio angažiravši gospodina Šterna koji je u Hrvatskoj obilježen lošim poslovanjem INA-e u Sibiru te poznat kao neprincipijelni i sposobni lobist.
Predsjednica je pokazala put; ekonomska i kulturna suradnja sa Rusijom da, ali uz svrstavanje u zajednički krug sa zemljama Višegradske skupine, tj. Poljskom, Mađarskom, Slovačkom i Češkom (ne miješati sa lijepim Višegradom na Drini, ovo je mađarski Višegrad na granici sa Slovačkom!).
Teo Trostmann