Osnivač „moderne“ geopolitike Nijemac Haushofer postavio je Euroaziju (jedinstven prostor Europe i Azije) kao geopolitički centar planete Zemlje, svjetsku osovinu, tj.polugu moći.
Američki analitičar poljskog podrijetla Zbigniew Brzezinski tvrdi da kontrola nad Euroazijom znači kontrolu Afrike i čini zapadnu hemisferu perifernom. Otočne zemlje, kao što su Britanija i SAD (tzv.angloamerikanci) vladaju svjetskim morima, samim tim trgovinom i bankama, a donedavno su bile i glavne industrijske sile čovječanstva.
Što one mogu učiniti da se ne stvori „neprincipijelna“ koalicija Europe, Kine i Rusije?
Europa je vrlo kompleksan prostor u kojem romanski jug (osim sjeverne Italije i „otoka“ oko Pariza), te slavenski istok doživljavaju ekonomsku havariju, a Britanija ozbiljno razmišlja o napuštanju EU. Pitanja manjina, imigranata, regionalnih samouprava, ljevice i desnice (lijevi? i desni ?), starenja stanovništva (moralna kriza, pobačaji i razvodi), suprotstavljenih interesa, povijesnih granica itd. narušavaju jedinstvo Europe, koja vrlo lako može postati poput bivše Jugoslavije – federacija bez koncenzusa o najbitnim pitanjima. Srce Europe (ili njen meki trbuh?) jest Kraljevina Belgija, strateški smještena na tromeđi Francuske, Nizozemske i Njemačke.
Većina država Zapada ima dug ravan trostrukom BDP-u, što je slučaj i s Belgijom; njen javni dug je 350 mlrd eura (2012 godina). Istodobno štednja građana je 200 mlrd eura, nešto što smo mi u Hrvatskoj izgubili, naime bankarski sektor kao državna rezerva i mehanizam financijske stabilnosti i ulaganja u razvoj. Belgija ima više od 10 milijuna stanovnika, od čega 60% „holandofonih“ Flamanaca, oko 30% frankofonih Valonaca i 10 posto stranaca, većinom Marokanaca i Kongoanaca (Kongo je nekadašnja belgijska kolonija). Danas su valonski ugljenokopi i željezare beznačajni, dok su u flamanskim rukama industrija i važne luke. Prosječni Flamanac u korist nerazvijenih općina (mahom Valonije) ulaže putem doprinosa preko 900 eura godišnje. Problem u razdiobi države jest glavni grad Bruxelles, nešto veći od Zagreba, koji se nalazi u flamanskoj zoni, ali je „pofrancužen“, odnosno 80% frankofon.
Korist država izvlači i od ogromne europske administracije smještene u Bruxellesu. Doseljeni Marokanci su frankofoni i ima ih 500.000 u metropoli i 200.000 u manjim gradovima; došli su mahom da budu rudari i industrijski radnici. To su tipični Mediteranci koji imaju svoje kavanice, ležeran život dućandžija, obrtnika i taksista koji njeguju svoju tradiciju i kulturu; stil odijevanja, namještaja, ukrasa, ishrane itd.
Vrlo su česti primjeri da na ulici susretnete marokansku ženu s mališanima, kojoj su otkrivene samo oči, dok domorotkinje hodaju oskudno odjevene s piercingom, tetovažama i sl. Statistički 53% belgijskih Marokanaca živi ispod granice siromaštva (valjda kao istočni Europljani), 80% žena ne radi, 36% slabo ili nikako ne govori francuski, 25% ne komunicira sa susjedima. Znači vrlo plodno tlo za međunacionalne i međuvjerske sukobe u slučaju ekonomske krize ili ciljanoga terorističkoga napada.
Čak 450 Belgijanaca se pridružilo ISILU i sličnim ekstremistima! Bizarne, ali značajne probleme ima i Francuska s centralizmom, manjinama, pokrajinama! Nemiri u Ukrajini puno su opasniji za EU, i oni se intenziviraju!!!
S jedne strane baltičke države, Poljska i zapad Ukrajine boje se povijesnog ruskog imperijalizma; s druge strane Rusija se boji NATO-a na svojim granicama, pitanje prestiža kao velesile (a bogme i „car“ Putinovog biračkog tijela) je zaštititi rusku i rusofilsku manjinu. Umjesto neutralne Ukrajine s razvijenom poljoprivredom i turizmom i jakom vojnom silom imamo podvojenu i bankrotiranu državu koja je aktualna samo iz strateških razloga.
Čudno je da se ljudi iste vjere i porijekla međusobno tuku u Ukrajini ili Iraku; ili možda oni vjeruju u Boga samo na papiru? Neoliberalna doktrina je od istočne Europe, Argentine i zemalja trećeg svijeta napravila dezorganizirane kolonije koje su ovisne o stranom kapitalu, uvozu hrane, tehnologije, oružja i nad kojima vladaju polukriminalne skupine starih elita, tajkuna i kvazinacionalističkih autsajdera.
Pretjeranom eksploatacijom i destrukcijom narušila se ravnoteža trećeg svijeta, te Rusija i Kina razvijaju trgovačke odnose sa zemljama Latinske Amerike (Argentina, Brazil, Kuba, Venecuela), Kina kupuje države u Africi, a Kina, Rusija, Brazil, Indija, JAR i Iran stvaraju zajedničku ekonomsku zonu bez dolara, tzv.zemlje BRIK-a.
Preko 85% svjetskih deviznih rezervi je u dolarima, trgovina (osobito naftom) se odvija u dolarima, ključne banke su anglosaksonske (kao i kontrola MMF-a). Zemlje BRIK-a čine preko 40% svjetske populacije i proizvodnje energenata, one imaju veliki prostor za rast i međusobnu pomoć.
Na svjetskoj šahovskoj ploči otočna država Japan povezat će se sigurno s SAD-om, neizvjesno držanje Turske zavisit će o njenim interesima i ambicijama da bude lider islamskih država (carstvo!), svakako će Rusija nuditi povoljne aranžmane Turskoj, možda i Japanu; Islam se rascijepio na šiite i sunite, ali i na svjetovne i teokratske elite. Čovjek bi očekivao da se čovječanstvo okupi oko logičnih zemljopisnih i kulturnih cjelina: Europa s Rusijom; Islam (od sjeverne Afrike do Indonezije); Daleki istok; Europa; sjeverna Amerika; Latinska Amerika. Indija, Australija i Turska mogu odabrati društvo, s tim da je Indija svijet za sebe. Sankcijama protiv Rusije Europa će doživjeti ekonomske i energetske probleme, a Rusija će sreću potražiti u Aziji.
Kina će prebroditi nemire Ujgura i Tibetanaca bez većih problema; ostaju „igrice“ s Korejama. U svjetlu te gigantske partije šaha treba gledati škotski referendum, kolebanja Srbije i Crne Gore, te Turske, Bosnu i Dodika, ali i geopolitički križ Hrvatske koja otvara vrata Istoka. Amerika destabilizira Rusiju ,,time i EU, Rusija ruši dolar, EU pumpa tisuću milijardi eura (tzv.bilijun) u bunar bez dna, čemu se njemački privredni krugovi podsmijavaju!
Koliko su veliki neki poslovi neka ilustrira trgovinska razmjena Njemačke i Švicarske koja je na godišnjoj razini 40 mlrd eura (hrvatki dug je 50 mlrd eura), Kina je uložila u elektrifikaciju na Jang ceu 800 mlrd eura, SAD godišnje na vojsku troši 600 mlrd dolara; dakle igra se na veliko s velikim ulozima i često bez pokrića. Svijet je nešto kao Dubrovački dogovor gdje su interesi premreženi (npr. njemačko zlato u SAD-u, njemački kapital u ruskoj energetici i bankama, američke državne obveznice u kineskim i japanskim rukama, itd), ali svi rade jedni drugima iza leđa kao čopor grabežljivih vukova.
Eisenhower je kazao: “Rat je razdoblje kada se međusobno ubijaju ljudi koji se uopće ne poznaju, i to po zapovijedi onih koji se međusobno veoma dobro poznaju, pa se ipak ne ubijaju.“
A da postoje i stvari o kojima ne mislimo (kao što su droga, pobačaji, prometne nesreće, bolesti) dokazuje AIDS, koji je uzeo više života nego kuga u srednjovjekovnoj Europi. (…) HIV/AIDS (…) je zarazio više od 60 milijuna ljudi, pokosivši gotovo 22 milijuna života. To odgovara brojci od 7.000 katastrofa Svjetskog trgovačkog centra 11. rujna, 4 holokausta i više od 22 genocida u Ruandi. Dok budete ovo čitali, brojka će još više porasti, jer ovo je podatak prije par godina! Čini se da ako ubiješ 10 ljudi onda si terorist, ubiješ li 1000 ti si general, ubiješ li 10.000 ti si državnik.
Veliki je potez sad na Njemačkoj, ključnoj europskoj zemlji, a naša Hrvatska treba sebično poraditi na vlastitoj proizvodnji hrane, jačanju vojske, potpori obrtnicima i brodogradištima, očuvanju prirodnih bogatstava, te vitalnih grana gospodarstva i energetike, pronatalitetnoj politici – jednom riječju zamijeniti liberalne utopije državotvornom politikom.
Teo Trostmann